Ne podnosim noc

 Ne podnosim noc.
Miris trulih pomorandzi i vjestackog cvijeca.
Sve je to samo osjet,nikako stvarnost.
Svega se plasim,zbog cega
ne podnosim noc.

Jer,opet sam sam.
Cudni plamen i barsunasti ples demona.
Svega se plasim,a opet znam da ne postoji.
Da li si ti stvarna?
Da li je ovo vjecnost?

Krijem se od onog sto znam.
Ozivljavam ono cemu sam davno svijecu upalio.
Odlazim tamo gdje je jedna linija izmedju nas.
Ja odlicno znam da padam.
Nije ni vazno,ako ti jos uvijek hodas.

I opet je taj osjecaj prazan.
Plesu neke cudne ruke.
Plac.
Ne znam da li ce proci.
Samo me pusti...

Ostavi ih,neka plesu.
Pomoli se sa dvije ruke,kao da su nase.
Zamoli za nesto nestvarno.
Pa,zar bog ne moze sve?

Izmedju otkucaja i praskozorja
neka se nadju dvije duse.
Neka se njihove boje stope.
Neka se vole.
Uskoro ce jutro.


                                          Za vjecni zaborav...N.