Posebnima...

Jacinu nasih skrivenih osjecanja koja su kosena tudjim rijecima,pogledima i laznim savjetima,obecanjima,ne mozemo mjeriti divnim jutrima koja sijaju uz rjeci nove nade i svega onog sto ne postoji,a ipak se naslucuje.
Shvatiti da stvari nisu onakve kakve mislimo da jesu,znaci,izgubiti se u pijesku tudjih zavrzlama,da ih ne nazovem lazima,skrivenim namjerama i nekim tudjim licima.Kako se prepoznati?Kako se naci?Izmedju kojih svjetova leze oni koji su namijenjeni licima koja se cesto smiju zato sto stvarno tako osjecaju.Gdje su mjesta koja mirisu na kisjele pomorandze i sunceve odsjaje istine i ukusa starih ljubavi,dobrih prijatelja i daljih izgubljenih istina i vrijednosti?Ako se pronadjemo kroz ovu pustinju,bastu i vrtlog,nase zelje ce biti ispunjene,a nase vrijednosti konacno shvacene.Kuda se krecu ljudi cija su stopala one velicine kojom gaze na zemlji,bez doradjivanja i uljepsavanja?Kako da nadjem nekog ko ce stati ispred mene sa svim onim sto jeste,nije i sta bi htio biti?Ne postoji trenutak dovoljno jak da zadrzi momenat srece koji zelim.Prastam,ali ne dovoljno.Sve preko bi zapravo bilo previse.Jer,sve su moje misli upucene cistim jutrima,zadovoljnim licima i zajednickim zeljama koje hrle vedrim nocima i oprostenim povredama.


Posebnima,uz posvete dovoljno nemoguce da ih imamo samo u trenucima kada se oci sklope.