O nagonu i sinesteziji
Raspolozenje: Nadrazeno.
Muzika:Neverne bebe-Za hiljadu godina
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Uvijek je zvucalo cudno.Od prvog momenta kada ga je cuo,znao je da mu na neki nacin pristaje.Njegovo pravo ime se godinama razvlacilo na usnama pogresnih ljudi i nikada nije zvucalo tako mocno kao ovo.Ko ga god izgovori,uvijek se zapita :Sta je to?Kakvo je to ime?Po njemu,ime je mirisalo na zaljubljenog djecaka i njene oci,njen potiljak koji je opijao kao topla cokolada sa drobljenim ljesnicima,cimetom i korom od pomorandze i sve to samo u jednom imenu.Njemu stranom do nedavno,a opet intigantnom.U njemu je sadrzana sva istina njegove licnosti,njegov dar vidovitosti i daleke pustinje izmedju psihickog poremecaja i stvarnosti.Ali,znao je da je poseban.Znao je da je kao Zahir vecini stranac,za vecinu ,,momak sa ruznim i cudnim imenom'',a njega je fasciniralo.Imalo je oblik mjeseca i krsta u jednom,pljuvalo je na boga i na sve njegove principe i prohtjeve i mirisalo je na ono sto on zna vise nego drugi.Sve u svemu,ime je vibriralo poput Jahve i velikog rogatog boga Pana,proroka Muhameda i velicanstvenog Hrista.Sve te licnosti u jednoj.U njemu,sa imenom-Zahir.
Naime,izgledao je kao jedan sasvim regularan dan kada se neko probudi,ispije svoju jutarnju kafu i nikada ne pozeli da ostvari porodicu,jer mu se gadi na djecu,lazne zene,vjestacke orgazme i sve ono sto mirise na trule prozore cija se bijela farba skida grebuckanjem noktiju,dajuci zvuke mrtvih zena koje gledaju kako bi prorekle nesto za dalje...Za dane iza...I on je tako otpocinjao svoj dan,zajedno sa svojim neuglednim bade mantilom,pidzamom plave boje i mislima o jednoj kobili ciji je zivot konacno doveden u red.Svaki dan ima svoj miris i svoj oblik.Tako na primjer uzmite Subotu-boja tamno plava,sa mirisom zagorjelog karanfilica pomijesanog sa bademima i pecenim jabukama,oblika zenskih grudi.Neke cudne obline,savrsene muske ruke i njen zaguljeni smisao za romantiku.Ali otom potom...
A onda sama misao o ljudima koje ne mzoe podnijeti u posljednje vrijeme...Ljudi koji slave,slave sve,slave rodjendane,njihove mirise prosutih jeftinih izjava ljubavi,laznih morala jos laznijih osjecaja koji se mijesaju sa kiselinom i stvaraju gas,dovoljno jak da ubiju neka posebna bica kao sto je on-Zahir sa svim njegovim carima,mocima da razumije vise mirisa odjednom,da mirise rijeci,ljude i tako cita njihove sudbine,otrcane u svakodnevnim zivotima,laznim izjavama i iznajmljenim stanovima i stanovima njihovih bivsih ljubavi.Nista ne moze omesti njegov urodjeni dar da ima ,,apsolutno culo mirisa''.Njemu nista ne moze promaci.Ne mozete mu pobjeci,jer i kada odete na mjestu na kojem ste stajali barem sekundu,ostavili ste svoj miris.Tako to vecina ne zna,pa misli da ga moze prevariti,ali on zna takodje naplatiti nedostojne mirise,ljude koji lazu i govore da vole nekog a ne vole,muskarce koji pate za bivsim zenama i mrze njihove sadasnje muzeve,zene koje spavaju sa muzevima u krevetima svojim od pijacnih carsava,a misle na tudje polne organe,i njihova uzbudjenja koja mirisu na ruze sa dimom cigarete.Da,i te kako umije naplatiti svoj bol kada vam prorice sudbinu iz samo kapljice pachulija,cimeta i jasmina.Njegov omiljeni miris je jasmin,a samo je ona imala taj miris.Zato nju i mrzi,a miris voli.Ona je neko ko je na Zahira ostavio davno jedan jako veliki uticaj,a sada je naravno vise nema,jer spava sa drugim muskarcem koji mirise na Niksic i sve njihove umrle fraze,mirise benzina i cementa,gradjevinskih radova i drveta koje nikada ne raste jer mu fali voda.Njegovo culo i dalje osjeca svaki njen nagli pokret i refleks,svaki njendodir koji uputi svom muskarcu,cak i svaku misao koja se tice samog njega.Ali,nikada o tome ne govori.Njegov zivot je sasvim regularan.On je neko ko je sasvim normalan.Pije kafu sa vama cesto,daje vam savjete,ali on sve zna...
Muzika:Neverne bebe-Za hiljadu godina
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Uvijek je zvucalo cudno.Od prvog momenta kada ga je cuo,znao je da mu na neki nacin pristaje.Njegovo pravo ime se godinama razvlacilo na usnama pogresnih ljudi i nikada nije zvucalo tako mocno kao ovo.Ko ga god izgovori,uvijek se zapita :Sta je to?Kakvo je to ime?Po njemu,ime je mirisalo na zaljubljenog djecaka i njene oci,njen potiljak koji je opijao kao topla cokolada sa drobljenim ljesnicima,cimetom i korom od pomorandze i sve to samo u jednom imenu.Njemu stranom do nedavno,a opet intigantnom.U njemu je sadrzana sva istina njegove licnosti,njegov dar vidovitosti i daleke pustinje izmedju psihickog poremecaja i stvarnosti.Ali,znao je da je poseban.Znao je da je kao Zahir vecini stranac,za vecinu ,,momak sa ruznim i cudnim imenom'',a njega je fasciniralo.Imalo je oblik mjeseca i krsta u jednom,pljuvalo je na boga i na sve njegove principe i prohtjeve i mirisalo je na ono sto on zna vise nego drugi.Sve u svemu,ime je vibriralo poput Jahve i velikog rogatog boga Pana,proroka Muhameda i velicanstvenog Hrista.Sve te licnosti u jednoj.U njemu,sa imenom-Zahir.
Naime,izgledao je kao jedan sasvim regularan dan kada se neko probudi,ispije svoju jutarnju kafu i nikada ne pozeli da ostvari porodicu,jer mu se gadi na djecu,lazne zene,vjestacke orgazme i sve ono sto mirise na trule prozore cija se bijela farba skida grebuckanjem noktiju,dajuci zvuke mrtvih zena koje gledaju kako bi prorekle nesto za dalje...Za dane iza...I on je tako otpocinjao svoj dan,zajedno sa svojim neuglednim bade mantilom,pidzamom plave boje i mislima o jednoj kobili ciji je zivot konacno doveden u red.Svaki dan ima svoj miris i svoj oblik.Tako na primjer uzmite Subotu-boja tamno plava,sa mirisom zagorjelog karanfilica pomijesanog sa bademima i pecenim jabukama,oblika zenskih grudi.Neke cudne obline,savrsene muske ruke i njen zaguljeni smisao za romantiku.Ali otom potom...
A onda sama misao o ljudima koje ne mzoe podnijeti u posljednje vrijeme...Ljudi koji slave,slave sve,slave rodjendane,njihove mirise prosutih jeftinih izjava ljubavi,laznih morala jos laznijih osjecaja koji se mijesaju sa kiselinom i stvaraju gas,dovoljno jak da ubiju neka posebna bica kao sto je on-Zahir sa svim njegovim carima,mocima da razumije vise mirisa odjednom,da mirise rijeci,ljude i tako cita njihove sudbine,otrcane u svakodnevnim zivotima,laznim izjavama i iznajmljenim stanovima i stanovima njihovih bivsih ljubavi.Nista ne moze omesti njegov urodjeni dar da ima ,,apsolutno culo mirisa''.Njemu nista ne moze promaci.Ne mozete mu pobjeci,jer i kada odete na mjestu na kojem ste stajali barem sekundu,ostavili ste svoj miris.Tako to vecina ne zna,pa misli da ga moze prevariti,ali on zna takodje naplatiti nedostojne mirise,ljude koji lazu i govore da vole nekog a ne vole,muskarce koji pate za bivsim zenama i mrze njihove sadasnje muzeve,zene koje spavaju sa muzevima u krevetima svojim od pijacnih carsava,a misle na tudje polne organe,i njihova uzbudjenja koja mirisu na ruze sa dimom cigarete.Da,i te kako umije naplatiti svoj bol kada vam prorice sudbinu iz samo kapljice pachulija,cimeta i jasmina.Njegov omiljeni miris je jasmin,a samo je ona imala taj miris.Zato nju i mrzi,a miris voli.Ona je neko ko je na Zahira ostavio davno jedan jako veliki uticaj,a sada je naravno vise nema,jer spava sa drugim muskarcem koji mirise na Niksic i sve njihove umrle fraze,mirise benzina i cementa,gradjevinskih radova i drveta koje nikada ne raste jer mu fali voda.Njegovo culo i dalje osjeca svaki njen nagli pokret i refleks,svaki njendodir koji uputi svom muskarcu,cak i svaku misao koja se tice samog njega.Ali,nikada o tome ne govori.Njegov zivot je sasvim regularan.On je neko ko je sasvim normalan.Pije kafu sa vama cesto,daje vam savjete,ali on sve zna...
Коментари
Постави коментар