Procvjetali jasmin

Period kada jasmin cvjeta.Jedna sasvim nova vizija,kada se stane na plocniku koji je okupiran mirisom jasmina,svjeze morske soli i necijih ostrih pogleda.Mozda ce da nagovijesti da dani koji dolaze jesu oni iza,vec vidjeni,a opet sa strahom ocekivani.Nikako da se snadjemo u ovom mirisu uzeglih lazi i skrivenih zudnji.
Dani izgledaju sasvim normalno,iako svaki od njih nosi neko novo ocekivanje.Jer,imate trenutke kada vam se ucini da stranci koji prolaze donose srecu.Upravo zbog toga ih i posmatramo.Nikako se drugacije ne moze govoriti o iscekivanju kao necem mnogo boljem nego nadanju.Uvijek je fascinantna igra rijeci koje mirisu na krv,trule kore od banane i ruke koje prose...na korak do snova.
Ja ovih dana ne znam zasto se nalazim u ovakvom raspolozenju,sto bi svakako objasnila neka od psiholoskih teorija,ali ipak nedovoljno.Ima nesto vise.Izmedju onog sto se zna i ne moze biti otkriveno.Nalik zrnu kafe na suncu i necijem odlasku.Taj trenutak,odlicno znamo predstavlja samo ludilo ili nesto tako fascinantno da se zaljubljujemo u same sebe.Kao podvizi nekih junaka koji imaju koscate ruke i ramena bacena nazad,i one koji pisu,sanjaju i stvaraju.Mozemo se nadati i icekivati.A mozemo i ostati.Upravo tu,gdje je kraj.Miris mora,boginje i mirisnih stapica sandalovine i pachulija.Sreca,prokletstvo,dani.
A da li neko zna kako mirise vazduh zasicen mirisom pecenog kestenja,vina od kupine i radosnih vijesti?
Zadnji put tako nesto je izgledalo kao oblak crvene boje,pomijesan sa prstima necijih ruku koje se ne boje i oduzimaju.
Vazduh je bio prepun mirisa palacinki ulicnih prodavaca i cokolade koja je danima stajala na mjestu gdje je sunce cesto obilazilo,pa je samim tim i toplota doprinijela njenom jacem mirisu.A prolaznici kao da ne znaju,da cokolada otkriva zudnje i skrivene tajne.Samo oni koji citaju iz mirisa...prirodnih i onih koji proisticu iz koze.Majka je uvijek govorila da svako ima svoj miris.Iako je to bila jedna djecja igra,ona se nije nadala da ce to ostaviti veliki,istiniti trag mog zapravo veoma realnog postojanja.Takodje,govorila je,dok smo cesto lezali bezbrizno da se ne trebam brinuti jer ima onih koji me stite.Neki klise poput Andjela Cuvara,kojeg sasvim slucajno upoznajem svakog dana kroz cutanje i zadnje zbogom svojim nekadasnjim idealima.Kao onda kada se oprastate sa svojim imaginarnim prijateljima koje vise ne vidite.Isto tako,neka nova epoha ideja vas prozima.Volite neke nove leptire,sanjate nove ljude i pisete drugacije.
Prerasti znaci voljeti ono sto smo bili nekad.To nesto sto je mirisalo na nama svojstvene mirise.A onda gdje je sve ono cemu tezimo?Prekid.I gdje smo mi?
Tada pocinje sve,upravo tamo gdje se zavrsava jedan dio...kada se prekine nit,tada vise nema...tu nastupa kraj.Onaj pravi.


`A gde je ljubav?
Gde je...?`

Коментари

Популарни постови