Carolija,jednom negdje.

Taj trenutak...nesto sto je davno zaboravljeno.U tim sobama,ispod raznih cilima koji mirisu na neizvjesno se skrivala...zakopana tajno,ne bili opet izazvala bure i nemirno more...jer,sve cemu se ne zna vlasnik,pripada moru...pa i ove davno zaboravljene emocije.

Sami skok iz stvarnog u nestvarno...proslost,kao podmukli vjetar,Samo odjednom,opet u necijim ocima,opet u necijem mirisu...kao koraci cirkusanata i njihovih akrobacija.Kao da na sve sto znam,ponovo stavljam znak pitanja.Nisam siguran da li se ovo stvarno desava ili ce ovo ipak odnijeti ova kisna noc,crna noc koja mirise na pogazene kapljice kise i zenske cipele.Ne umijem da izrazim zaustavljanje daha,a da ne pomislim na davne godine,na nesto sto je posutom kakaom i chili paprikom,da zavara podmukli sjeverac.

-idi dobri vjetre,idi...moja dragana me zove-

I opet te pjesme iz kojih se naslucuju sudbine.Oci iz kojih ne znam da li se zna koliko me vole ili koliko me poznaju.Jer,dusa ima vise oblika.Ovog puta je cednije...mnogo jace.Kao udarac jakog cekica od pod.Pod utiskom necijih ruku se i dalje pitam...noc je zaista nevaljao sagovornik.Mjesec me podsjeca na ono sto sam nekad bio...na miris borova ispred stana i farova od auta koji me cekaju.On zna da sam kao On.Gledam na nebu ono sto drugi ne vide...pa me opet zove,jer sam spavao.Jako dugo.Ovo salje da dodjem...da vjetar pocinje da duva i nanosi miris novosti,srecnih lica i zapaljenih bajalica.
Govori mi o necijim novim rijecima i samim tim pusta kisu,da isplace kraj...Jer,sa kisama znamo da vise necemo plakati...ili ce kisa jednostavno sakriti suze.Tiho,kao prsti meda i davnih godina.Godina bez briga,tople cokolade i cimeta.
Para nad toplom cokoladom je jaca,sto ukazuje da je vrijeme za sve...zaboravljena predvidjanja se javljaju,pojavljuju se oci,a Covjek u Zelenom se gubi...ovog puta zauvijek...a sve to je pokrenula proslost.Ime i godine...miris i hod.Samo znanje da ponovo vidim i zovem ono od cega me je bilo strah...samo to govori da je vrijeme da se ode dalje...u gladu i u gozbi,kao licidarske cipele.

Umilostiti se ne moze,jer duva sve jace...pjevati mu pjesmu da se smiri nema svrhe...

-idi dobri vjetre,idi...moja dragana me zove-

Коментари

Популарни постови