Prsten
Dok retrogradno se Saturn krece...
Nakon izvjesnog vremena,sve sto uspijemo da nazremo jesu neke bivse ljubavi,zaboravljene emocije,ismijane situacije,a najvise sebe onda i sad.Ponekada se molimo i onda kada nemamo pravi razlog za to.U sebi izgovaramo rijeci koje se granice sa suptilnim nivoima naseg bica,a opet sve je nevazno i samo se sjecamo.Proslost je podmukla bolest...nikada ne znamo kada ce naici i kako cemo je izlijeciti.Onda kada mislimo da nas je napustila,savije se ispod brade i lupi nas svojom pesnicom kao da smo to zasluzili...
Dani su vec poceli da mirisu na topli kroasan sa medom i susamom,ali nikako da se nazre novi pocetak.Mozda pokusaj,ali sve sto na kraju ostane jesu pomorandzine kore i u vazduhu kisjelkast miris...kao nagovjestaj da je nesto bilo tu,ali da nas je napustilo.
Paralelno sa tim,postojimo i dalje,kroz nesvjesne arhetipove nase simbolike,ali znamo da se naprasno gubimo onda kada pokusamo da se suocimo sa onim sta je bilo...u tananom proslom vremenu,kao glagolskom obliku i jos gore,kao presudom.
Imam osjecaj kao da me vece gusi,steze me kao prstenje,kao grijeh,a opet nije...isto kao kada nakon gutljaja crne kafe,na jeziku osjetimo gorcinu.Isto kao zagorjeli cimet na sporetu protiv uroka...kao sto je ona radila-laicka magija.
..idi dobri vjetre..
Ima nesto u tom suocavanju sa prosloscu..neka alhemija,kao kada pretvaramo tamnu cokoladu u tecnost,potom je zagrijemo na odgovarajucoj temperaturi i pustimo da se hladi,dok u njenoj pari naziremo slike iz nase buducnosti...ili mozda proslosti.Potom ponovo promijesamo i vidimo jasno... tu gdje smo grijesili,gdje cemo grijesiti.. i ono sada.U tom trenutku najrelevantnije... potom cokolada dostigne gustinu i slika se gubi.Sve ostane samo trag... cijedjeni limun da razgradi zal,karanfilic da udjemo u zabludu,tamjan da vjerujemo... i tako u krug.
Ja jos uvijek vjerujem da jednim pokretom ruke mozete promijeniti zivot,jasminom otjerati duhove,ruzama probuditi ljubav... Valjda je to zabluda koju stvara cokoladna para ili je to Istina.
..idi dobri vjetre,idi slatki vjetre..
Kazu da se sve vraca,kao bumerang..taman kad mislimo da nas je proslo-udarac!Pravo u vilicu...kao zlobni papiric bombone koji u rukama djeteta ne zeli da se pocijepa...isto kao zena koja ne zeli da se prepusti.
Radost iz koje izvire moja potreba da se nadam da ce sjutrasnji dan donijeti nesto novo je samo limunov sok iz kojeg ubijam potrebu da se suocim sa prosloscu...gusim se i dalje,prsten se steze.
Ovog puta zelim da pobijedim.Jer,vjetar nas napusta onda,kada se suocimo sa nama samima.Promjene postaju mirno more,a snovi se smiruju i tada pocinjemo zivjeti.
...idi dobri vjetre,idi slatki vjetre..
idi dobri vjetre.. moja dragana me zove...
Nakon izvjesnog vremena,sve sto uspijemo da nazremo jesu neke bivse ljubavi,zaboravljene emocije,ismijane situacije,a najvise sebe onda i sad.Ponekada se molimo i onda kada nemamo pravi razlog za to.U sebi izgovaramo rijeci koje se granice sa suptilnim nivoima naseg bica,a opet sve je nevazno i samo se sjecamo.Proslost je podmukla bolest...nikada ne znamo kada ce naici i kako cemo je izlijeciti.Onda kada mislimo da nas je napustila,savije se ispod brade i lupi nas svojom pesnicom kao da smo to zasluzili...
Dani su vec poceli da mirisu na topli kroasan sa medom i susamom,ali nikako da se nazre novi pocetak.Mozda pokusaj,ali sve sto na kraju ostane jesu pomorandzine kore i u vazduhu kisjelkast miris...kao nagovjestaj da je nesto bilo tu,ali da nas je napustilo.
Paralelno sa tim,postojimo i dalje,kroz nesvjesne arhetipove nase simbolike,ali znamo da se naprasno gubimo onda kada pokusamo da se suocimo sa onim sta je bilo...u tananom proslom vremenu,kao glagolskom obliku i jos gore,kao presudom.
Imam osjecaj kao da me vece gusi,steze me kao prstenje,kao grijeh,a opet nije...isto kao kada nakon gutljaja crne kafe,na jeziku osjetimo gorcinu.Isto kao zagorjeli cimet na sporetu protiv uroka...kao sto je ona radila-laicka magija.
..idi dobri vjetre..
Ima nesto u tom suocavanju sa prosloscu..neka alhemija,kao kada pretvaramo tamnu cokoladu u tecnost,potom je zagrijemo na odgovarajucoj temperaturi i pustimo da se hladi,dok u njenoj pari naziremo slike iz nase buducnosti...ili mozda proslosti.Potom ponovo promijesamo i vidimo jasno... tu gdje smo grijesili,gdje cemo grijesiti.. i ono sada.U tom trenutku najrelevantnije... potom cokolada dostigne gustinu i slika se gubi.Sve ostane samo trag... cijedjeni limun da razgradi zal,karanfilic da udjemo u zabludu,tamjan da vjerujemo... i tako u krug.
Ja jos uvijek vjerujem da jednim pokretom ruke mozete promijeniti zivot,jasminom otjerati duhove,ruzama probuditi ljubav... Valjda je to zabluda koju stvara cokoladna para ili je to Istina.
..idi dobri vjetre,idi slatki vjetre..
Kazu da se sve vraca,kao bumerang..taman kad mislimo da nas je proslo-udarac!Pravo u vilicu...kao zlobni papiric bombone koji u rukama djeteta ne zeli da se pocijepa...isto kao zena koja ne zeli da se prepusti.
Radost iz koje izvire moja potreba da se nadam da ce sjutrasnji dan donijeti nesto novo je samo limunov sok iz kojeg ubijam potrebu da se suocim sa prosloscu...gusim se i dalje,prsten se steze.
Ovog puta zelim da pobijedim.Jer,vjetar nas napusta onda,kada se suocimo sa nama samima.Promjene postaju mirno more,a snovi se smiruju i tada pocinjemo zivjeti.
...idi dobri vjetre,idi slatki vjetre..
idi dobri vjetre.. moja dragana me zove...
Good morning, how are you?
ОдговориИзбришиMy name is Emilio, I am a Spanish boy and I live in a town near to Madrid. I am a very interested person in knowing things so different as the culture, the way of life of the inhabitants of our planet, the fauna, the flora, and the landscapes of all the countries of the world etc. in summary, I am a person that enjoys traveling, learning and respecting people's diversity from all over the world.
I would love to travel and meet in person all the aspects above mentioned, but unfortunately as this is very expensive and my purchasing power is quite small, so I devised a way to travel with the imagination in every corner of our planet. A few years ago I started a collection of used stamps because trough them, you can see pictures about fauna, flora, monuments, landscapes etc. from all the countries. As every day is more and more difficult to get stamps, some years ago I started a new collection in order to get traditional letters addressed to me in which my goal was to get at least 1 letter from each country in the world. This modest goal is feasible to reach in the most part of countries, but unfortunately, it is impossible to achieve in other various territories for several reasons, either because they are countries at war, either because they are countries with extreme poverty or because for whatever reason the postal system is not functioning properly.
For all this, I would ask you one small favor:
Would you be so kind as to send me a letter by traditional mail from Montenegro? I understand perfectly that you think that your blog is not the appropriate place to ask this, and even, is very probably that you ignore my letter, but I would call your attention to the difficulty involved in getting a letter from that country, and also I don’t know anyone neither where to write in Montenegro in order to increase my collection. a letter for me is like a little souvenir, like if I have had visited that territory with my imagination and at same time, the arrival of the letters from a country is a sign of peace and normality and an original way to promote a country in the world. My postal address is the following one:
Emilio Fernandez Esteban
Avenida Juan de la Cierva, 44
28903 Getafe (Madrid)
Spain
If you wish, you can visit my blog www.cartasenmibuzon.blogspot.com where you can see the pictures of all the letters that I have received from whole World.
Finally, I would like to thank the attention given to this letter, and whether you can help me or not, I send my best wishes for peace, health and happiness for you, your family and all your dear beings.
Yours Sincerely
Emilio Fernandez