Udarac

I tako je zadao prvi udarac; Pravo iz stomaka, vodeci se sasvim nehumanom taktikom kojom se na podmukli nacin ubija neprijatelj. Opet Covjek u Zelenom i ja... Susret vrijedan hiljade noci i jos toliko borbe. Ovog puta izrazito spreman. Ne mogu reci da sam ga potcijenio,jer i u proslim mislima koje sam vodio, ni u jednom trenutku nisam mislio da je zauvijek otisao. Ranjen,ali nikako da je napustio bojno polje.Samo se pritajio i cekao pravi trenutak. Kao na frontu; U nekoj vaznoj bitki,koja je vazna za cjelokupno covjecantstvo.Ipak,ovo je rat za vjeru i cokoladu, a ne za drzavu i narod.
Nastupile su promjene... sa daskom vjetra,zasicenim limunovom kiselinom i zamahom lastinih krila. Sve one odlaze na jug... ili bar se tako kaze.
Osjecam da se polako povlaci sve ono u sta sam nekad vjerovao. Neke arhaicne tvrdnje i misli, rijeci na koje sam se bez ikakve sumnje nekada oslanjao... ljudi koje sam volio,i koje i dalje volim. Sve odlazi tiho,kao da nikada nije ni postojalo. Pocinje sa igracima... uvijek je tako bilo.
Ne zelim vise da znam za one iste price od ranije; sama pomisao na pronalazenje rjesenja za probleme vec odavno rijesene, otvara jedan isti kosmar iz kojeg se nikada niko nije probudio. Filozofija proslosti. Za one dane iza...
Vjetar se nece mijenjati jedno vrijeme. Crni Jugo i sve ono sto dolazi sa njim, pa sve do Bijelog Sjevera...da probudi ceznje.