Refleksija

Sve je vec zaspalo. Sve se izmijenilo. Prepoznajes li se? U onim danima gusenja u sopstvenom strahu? Postoje li i dalje nepoznati udarci demona od kojih bjezis, sa strahom da ih pogledas, zapravo shvatajuci da kad odlucis da ih vidis, oni pobjegnu... ili ih nikad nije ni bilo. Za dane iza... 

Noci mirisu na tamjan pomijesan sa serbetom i karanfilicem... da probudi ljubav. Na limun i smolu, pogazenu razdrazljivost zivotinja i nase strasti kojih nema, a koje se slikaju dimom cigarete. Vjerujes li i dalje da mozes voljeti? Kao onda... kada su dani zvonili na srecu i boziju milost. Prije nego je Covjek u Zelenom opet dosao i starim rijecima probudio nemire i izgubljene ceznje. Cimet za prorocke snove... sandal da ugrije srce... cokoladna para za citanje sudbina.

Kula. Smrt. Sunce. Ljubavnici. I opet u krug. Te stare hartije koje mirisu na davno postavljena pitanja i prasinu. Miris starih ljubavi, zaboravljenih strahova i tajnih molitvi. Idi dobri vjetre... Uspavanka za vjetar. Samo na jedno pitanje nikada nisu imale odgovor. Pa ni zvijezde. Ni bog. Samo Covjek u Zelenom, sakriven ispod plasta u kojem staju sve ovozemaljske patnje. Sve ceznje i strasti. Svaka iole zaboravljena misao je tu, ispod plasta savrsenog tkanja, koji mirise na poziv za molitvu sa vrha tornja. Da li te on poznaje? Ili samo daje zagonetnu misao? Nije strasno ako ga pitas, jer znas da on ne napada, osim kada je vrijeme molitve... Kula. Smrt. Pet puta na dan. I opet isto... priziva vjetar zasicen mirisom galeta i pomorandzi, bludnim mislima i sejtanskim jasminom. Idi dobri vjetre... Idi slatki vjetre...

Sta ostaje na kraju? Sunce i Ljubavnici? Ali poslije cega... Kule i Smrti. Ucili su te da nesto mora umrijeti da bi se na drugoj strani nesto rodilo. I Kula u koju udara grom dok svi padaju. Nije li to toranj iz kojeg Covjek poziva na molitvu? Znaci li to da ce se toranj srusiti,a potom nastupiti promjena... nosena novim vjetrom koji mirise na zapaljene papire ugasene kisom... mali dasak palih andjela. Ali i ne mora biti tako. Covjek nece biti porazen dok on sam tako ne odluci. On je taj koji donosi presudu. Njemu se podnose molitve, on je glasnik... Znate ono- na jednom tasu vage dobro,a na drugom lose... Iz toga se radja misao. I ono sve iza gubi smisao i ides naprijed. Za dane ispred, jednom negde... 

Idi dobri vjetre, idi slatki vjetre

Idi dobri vjetre, moja dragana me zove...