Inicijalna kapisla onog sto nas dijeli od nas samih
Kako ispitati ono sto mi sami jesmo?Egzistencijalno JA ili mozda pitanje da li uopste stvari koje smo radili,radimo i koje cemo raditi imaju funkciju u onom sto je izmedju?Ova tri jedinstva zivota cine ono sto stvarno imamo i ne mozemo poreci.Znamo da ono sto ostaje za nama i ono sto sada radimo jeste poznato.Uvidjevsi da potreba da znamo nesto vise raste u nama,otvaramo vrata necem sto laici zovu ,,buducnost'' a za nas iskusne nesto sto vec znamo a opet nesto sto nas tjera da ,,kopamo'' kako bi bili sigurni u to.Sve je pod velikim znakom pitanja.Sama srz naseg osjecaja za stvari koje dolaze nije samo potreba,ono oznacava nesto vise.Znanje i vjestina koje se zove umijece proricanja iz kojeg nice jedan sasvim novi svijet.Mozda uokviren mastom,mozda i sa okosnicom realnog.Ne znam.Niko nece ni znati,ono sto ostaje izmedju svega toga,ostaje da procitamo.Tamo cemo naci sebe.Mozda u casi bijelog vina ili u cigareti koja mirise na noc,ali cemo naci ono na sta svi aludiramo-Zivot,kao nejasnu pojavu koju uocavamo u svakom kriku malog djeteta koje je tek doslo na svijet.Ili u ljubavi brata,sestre ili zene koja ima nevini pogled.U svemu tome covjek zna da je on ono sto zeli biti.
Postojanje duse mozemo podijeliti u dva pravca:
*Postojanje onog sto osjecamo,intuitivno vezemo i placamo ili
*Postojanje da to nesto ne postoji
Vodjen cinjenicom da svaki covjek osjeca nesto u datom trenutku,znam da je to neka vrsta placanja duga.Mozda proslog zivota,vjecitog kruga zivota iz koga ce samo oni posebni znati izbavljenje.Posebnih znam vrlo malo i znam da ce se upravo u ovom tekstu pronaci,no pitanje je gdje idu oni koji ne znaju da je krug zivota ono sto ih ceka.Kraja nema.Pocetak je uvijek drugaciji zbog cega mislimo da je sve drugacije.Zasto je dobar pocetak preduslov za dobar kraj?
Kako reci da covjekov osjecaj za stvari ne postoji?Sloziti se da ne znamo sta znaci osjecati necemo.Ne mozemo.Dusa je nesto mnogo vise.Vazduh.Neuhvatljivi element egzistencije.Rijec...
Upravo to je ono zbog cega zivimo.
Postojanje duse mozemo podijeliti u dva pravca:
*Postojanje onog sto osjecamo,intuitivno vezemo i placamo ili
*Postojanje da to nesto ne postoji
Vodjen cinjenicom da svaki covjek osjeca nesto u datom trenutku,znam da je to neka vrsta placanja duga.Mozda proslog zivota,vjecitog kruga zivota iz koga ce samo oni posebni znati izbavljenje.Posebnih znam vrlo malo i znam da ce se upravo u ovom tekstu pronaci,no pitanje je gdje idu oni koji ne znaju da je krug zivota ono sto ih ceka.Kraja nema.Pocetak je uvijek drugaciji zbog cega mislimo da je sve drugacije.Zasto je dobar pocetak preduslov za dobar kraj?
Kako reci da covjekov osjecaj za stvari ne postoji?Sloziti se da ne znamo sta znaci osjecati necemo.Ne mozemo.Dusa je nesto mnogo vise.Vazduh.Neuhvatljivi element egzistencije.Rijec...
Upravo to je ono zbog cega zivimo.
Коментари
Постави коментар