Ukleti grad
``napusticu grad u kome
ostaju stranci...``
Raspolozenje:Razocarano
Muzika:Neverne Bebe-Kisa
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Podgorica.Ili mozda jos bolje,ukleti plocnik na planeti.Iako je sunce jako przilo tog dana,sve je djelovalo kao jedna velika,smijesna predstava.Performans nekih klovnova koji pokusavaju da budu nesto.
Dzamija je izgledala oronula,pomalo renovirana,sa previse lijepih detalja unutra koja su mirisala na nemoc.Jer,zaista postoje detalji u koje ljudi vjeruju dok ih drze u rukama:tespih,kamen,laz.
Tahir je stajao ispred,gledajuci u ljude koji su setali Starom varosi,mazeci svoju bradu i misleci na Lejlu.Njene oci su izrazito zelene,sto je njega podsjecalo na sve,samo ne na ovozemaljsko.Tahir ima brata.Zain.Lejlin momak.Lejlina blud i razlog zasto Sejh Ahmet stalno kori Tahira bez ikakvog razloga.Ako bi posmatrali ko je od njih dvojice ljepsi,onda Tahir seze daleko ispred Zaina.Medjutim,njegov poziv koji je odabrao da bude vezan za vjeru je u mnogim zenama probudilo osjecaj bijega i neprikladnosti.On je imao skromne oci i ruke,jake grudi i noge.A nije umio puno da prica.Volio je da slusa i da cita.Sve sto ste zeljeli nekom da ispricate,mogli ste njemu reci.On ostaje nijem za ono sto mu se kaze,ostaje nepomican pred onim sto vidi.Mladic,sa svojih dvadeset cetiri godine je uvijek dozivljavao sve oko sebe kao prolaznost.Veliki nosilac filozofskih misli i razlicitih misljenja,zelio je biti neko sasvim drugi,no djed je u njemu vidio Mjesecevog covjeka,zbog cega je i punih tri godine u dzamiji,sluzeci Sejhu i njegovim zahtjevima neistine.Znao je da je Sejh prepun tajni,misterioznih rituala i misticnih misli,sto ga je i privlacilo kod njega.Dok,Ramiz,drugi mladic koji radi u dzamiji je zaista nosilac religije,neko ko postuje sve oko sebe,sve sto dise,zivi i razvija se.Imao je tesko djetinstvo,ali je zato naucio da nadje spas u kuranskim ajetima i time spali svoje Dzine.
U jednom trenutku,Tahiru se ucinio da je vidio Lejlu kako se krece prema dzamiji,sto je bilo vrlo nemoguce,obzirom da je ona vjesto izbjegavala sve sto je imalo veze sa vjerom.Ipak,bila je to ona.Koracala je u dugim polu-cizmama na stiklu,dugim krem kaputom,kafom u ruci i blago podignutom kosom na potiljku.Njen miris se sirio ulicom,sto je i Sejh osjetio,pa je istrcao napolje kao da je sam Sejtan trebao proci tuda.Gledao je u nju,isto ceznjivo koliko i Tahir i pola Stare Varosi i Podgorice.Ona,medjutim nije znala da je ljepota zaista prokleta u ukletom gradu.Podgorica je za Tahira predstavljala lazni moral,neistinite price i zaboravljene vrijednosti.Mnogo se divio dzamijama,jer se u njima nalazila vibracija smirenosti.Ipak,na takvim mjestima mogu se naci razliciti profili ljudi.Mozda vise onih prevarantskih i laznih,nego iskrenih i prvih.Jedan od pravih ljudi koji su koracali ovim prostorijama bio je Tahir.Onaj koji je nemoguc,koji izvodi laz i spektakl,pravi od sebe ono sto nije jeste Sejh Ahmet.Sve ostalo ovom gradu nije bilo potrebno.Sam po sebi je uklet,jer svako ko kroci njime osjeti da nesto ne valja.Da se zivot mijenja iz korijena,jer same njegove ulice mijenjaju ove ljude.Tako,mogu se naci i oni drugaciji,koji ne osjecaju da pripadaju tome,ali oni se cesto gube.
-Treba snijeg ocistiti Tahire,ne znam zasto stojis tu i posmatras ljude,ko neka tetka.'Ajde,'ajde.Nemoj me nista gledati.
-Izvinjavam se.Odmah.-Opet ista prozdrljivost u Sejhovom pogledu dok je gledao Lejlu.Ovog puta nije pio caj od jasmina,ali je njegov nivo zudnje i dalje bio isti kao i proslog puta.Jedva ceka da dodje,kako bi je oslobodio Dzina.Samo je pitanje kako ce kroz to,vidjeti njeno njezno,golo,mirisljavo tijelo.
ostaju stranci...``
Raspolozenje:Razocarano
Muzika:Neverne Bebe-Kisa
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Podgorica.Ili mozda jos bolje,ukleti plocnik na planeti.Iako je sunce jako przilo tog dana,sve je djelovalo kao jedna velika,smijesna predstava.Performans nekih klovnova koji pokusavaju da budu nesto.
Dzamija je izgledala oronula,pomalo renovirana,sa previse lijepih detalja unutra koja su mirisala na nemoc.Jer,zaista postoje detalji u koje ljudi vjeruju dok ih drze u rukama:tespih,kamen,laz.
Tahir je stajao ispred,gledajuci u ljude koji su setali Starom varosi,mazeci svoju bradu i misleci na Lejlu.Njene oci su izrazito zelene,sto je njega podsjecalo na sve,samo ne na ovozemaljsko.Tahir ima brata.Zain.Lejlin momak.Lejlina blud i razlog zasto Sejh Ahmet stalno kori Tahira bez ikakvog razloga.Ako bi posmatrali ko je od njih dvojice ljepsi,onda Tahir seze daleko ispred Zaina.Medjutim,njegov poziv koji je odabrao da bude vezan za vjeru je u mnogim zenama probudilo osjecaj bijega i neprikladnosti.On je imao skromne oci i ruke,jake grudi i noge.A nije umio puno da prica.Volio je da slusa i da cita.Sve sto ste zeljeli nekom da ispricate,mogli ste njemu reci.On ostaje nijem za ono sto mu se kaze,ostaje nepomican pred onim sto vidi.Mladic,sa svojih dvadeset cetiri godine je uvijek dozivljavao sve oko sebe kao prolaznost.Veliki nosilac filozofskih misli i razlicitih misljenja,zelio je biti neko sasvim drugi,no djed je u njemu vidio Mjesecevog covjeka,zbog cega je i punih tri godine u dzamiji,sluzeci Sejhu i njegovim zahtjevima neistine.Znao je da je Sejh prepun tajni,misterioznih rituala i misticnih misli,sto ga je i privlacilo kod njega.Dok,Ramiz,drugi mladic koji radi u dzamiji je zaista nosilac religije,neko ko postuje sve oko sebe,sve sto dise,zivi i razvija se.Imao je tesko djetinstvo,ali je zato naucio da nadje spas u kuranskim ajetima i time spali svoje Dzine.
U jednom trenutku,Tahiru se ucinio da je vidio Lejlu kako se krece prema dzamiji,sto je bilo vrlo nemoguce,obzirom da je ona vjesto izbjegavala sve sto je imalo veze sa vjerom.Ipak,bila je to ona.Koracala je u dugim polu-cizmama na stiklu,dugim krem kaputom,kafom u ruci i blago podignutom kosom na potiljku.Njen miris se sirio ulicom,sto je i Sejh osjetio,pa je istrcao napolje kao da je sam Sejtan trebao proci tuda.Gledao je u nju,isto ceznjivo koliko i Tahir i pola Stare Varosi i Podgorice.Ona,medjutim nije znala da je ljepota zaista prokleta u ukletom gradu.Podgorica je za Tahira predstavljala lazni moral,neistinite price i zaboravljene vrijednosti.Mnogo se divio dzamijama,jer se u njima nalazila vibracija smirenosti.Ipak,na takvim mjestima mogu se naci razliciti profili ljudi.Mozda vise onih prevarantskih i laznih,nego iskrenih i prvih.Jedan od pravih ljudi koji su koracali ovim prostorijama bio je Tahir.Onaj koji je nemoguc,koji izvodi laz i spektakl,pravi od sebe ono sto nije jeste Sejh Ahmet.Sve ostalo ovom gradu nije bilo potrebno.Sam po sebi je uklet,jer svako ko kroci njime osjeti da nesto ne valja.Da se zivot mijenja iz korijena,jer same njegove ulice mijenjaju ove ljude.Tako,mogu se naci i oni drugaciji,koji ne osjecaju da pripadaju tome,ali oni se cesto gube.
-Treba snijeg ocistiti Tahire,ne znam zasto stojis tu i posmatras ljude,ko neka tetka.'Ajde,'ajde.Nemoj me nista gledati.
-Izvinjavam se.Odmah.-Opet ista prozdrljivost u Sejhovom pogledu dok je gledao Lejlu.Ovog puta nije pio caj od jasmina,ali je njegov nivo zudnje i dalje bio isti kao i proslog puta.Jedva ceka da dodje,kako bi je oslobodio Dzina.Samo je pitanje kako ce kroz to,vidjeti njeno njezno,golo,mirisljavo tijelo.
Коментари
Постави коментар