Zora i karanfilic

Toliko snazno,da ne dozvoljava ocima da se sretnu sa snovima...previse dobro da moze mirisati na laz,a opet neizvjesno koliko i vrijeme u kojem zivimo.
Cokoladni oblaci,pretvoreni u prah iznad ljudi koji ne vide...da se nosi.Svi pomalo,u dzepu,u rukama,svemu onom gdje ima mjesta.
Zar moze drugacije?

Izmedju danas i sjutra,kroz sve ono sto se zove nada i neke druge nove misli,vodice,duhovne pratioce i ruke.
Za sve ono sto je toplo,a dolazi niotkuda.


``i budi bez brige,sve je ovo samo san...`