Orah i kisa
Kada prodje odredjeno vrijeme,zajedno sa svim sto nas prati,sve postaje besmisleno.Pitamo se kuda idemo,tako cesto,da prave linije ispred nas gube na znacaju,dajuci miris neceg davno ugusenog i ispijenog.A mozda i nije tako...
Sve vise je beskrajno plavo potcinjeno nekim zakonima koji ne vladaju prirodom,vec isuvise izblijedjelim tkaninama na kojima su ispisane samo prekinute veze,konci koji spajaju samo najtanje sudbine.Jer,vjerovati u sudbinu znaci umjeti da se borite sa samim sobom.
Vec odavno su se izgubili neki mirisi koji su me sjecali na sigurno i stabilno,a javili su se ugusene arome pomijesane sa citrusom i lukavom sandalovinom.Nagovjestaj da ce nesto krenuti je zaista tacan,nego se vec odavno bojim onog sto dolazi,pa su duhovi u krosnjama drveca pobjegli sa prvim opadanjem lisca,a miris cokoladne pare se povlacio sa zidova,znajuci da ce biti poprskan necim toliko iznemoglim da se ne moze vratiti u zivot.
U Podgorici,zivot je poprilicno ostao isti.Ljudi se i dalje vole,obilaze jedni druge i nemaju snage za dalje...I dalje se uporno vuce miris Neptunovih maski koje pokusavaju da razbiju mirisi kroasana i marmelade,pomijesane sa cimetom i susamom.Neki svakodnevni zivot nasih ljudi se sveo na prolaz onog sto je pravo,zadrzavanje teskih rijeci,ispijenih energija i zaboravljenih vrijednosti.
Ipak,u nekom sasvim nevaznom cosku se nalazi i dalje neko ko se nijemo bori sa svim tim,zajedno sa jasminom,tamjanom i mirisom grozdja ispod ugnjecenih sprava.Na onaj nacin na koji se spravlja napitak,i sve sto jeste,a ipak nije.
Suza i nema vise.Tacka je motiv davno uveden,a onda se pronalazi smisao mozda u necem previse gustom da bi se vidjelo.Posebni su se povukli jer ne vole kisu...cekaju vijesti.Nesto novo sto moze promijeniti dan.Kao dolazak Covjeka u Zelenom,koji je ovog puta znatno slabiji nego ranije.
Dani su bili ispunjeni mirisom kolaca,oraha i cokoladnih glazura.Vjera nas je tjerala da volimo,a Mjesec nas je nijemo posmatrao.Predivni Mjesec u ulozi Velike majke,u rastucoj fazi,iduci kao svojoj punoci.Sve sto nam je poslao kao zahvalnost jeste kisa...za dane ispred i one iza.
Ako znamo zasto smo tu,onda znamo zasto i zivimo.
`ti nosis kisu...`
Sve vise je beskrajno plavo potcinjeno nekim zakonima koji ne vladaju prirodom,vec isuvise izblijedjelim tkaninama na kojima su ispisane samo prekinute veze,konci koji spajaju samo najtanje sudbine.Jer,vjerovati u sudbinu znaci umjeti da se borite sa samim sobom.
Vec odavno su se izgubili neki mirisi koji su me sjecali na sigurno i stabilno,a javili su se ugusene arome pomijesane sa citrusom i lukavom sandalovinom.Nagovjestaj da ce nesto krenuti je zaista tacan,nego se vec odavno bojim onog sto dolazi,pa su duhovi u krosnjama drveca pobjegli sa prvim opadanjem lisca,a miris cokoladne pare se povlacio sa zidova,znajuci da ce biti poprskan necim toliko iznemoglim da se ne moze vratiti u zivot.
U Podgorici,zivot je poprilicno ostao isti.Ljudi se i dalje vole,obilaze jedni druge i nemaju snage za dalje...I dalje se uporno vuce miris Neptunovih maski koje pokusavaju da razbiju mirisi kroasana i marmelade,pomijesane sa cimetom i susamom.Neki svakodnevni zivot nasih ljudi se sveo na prolaz onog sto je pravo,zadrzavanje teskih rijeci,ispijenih energija i zaboravljenih vrijednosti.
Ipak,u nekom sasvim nevaznom cosku se nalazi i dalje neko ko se nijemo bori sa svim tim,zajedno sa jasminom,tamjanom i mirisom grozdja ispod ugnjecenih sprava.Na onaj nacin na koji se spravlja napitak,i sve sto jeste,a ipak nije.
Suza i nema vise.Tacka je motiv davno uveden,a onda se pronalazi smisao mozda u necem previse gustom da bi se vidjelo.Posebni su se povukli jer ne vole kisu...cekaju vijesti.Nesto novo sto moze promijeniti dan.Kao dolazak Covjeka u Zelenom,koji je ovog puta znatno slabiji nego ranije.
Dani su bili ispunjeni mirisom kolaca,oraha i cokoladnih glazura.Vjera nas je tjerala da volimo,a Mjesec nas je nijemo posmatrao.Predivni Mjesec u ulozi Velike majke,u rastucoj fazi,iduci kao svojoj punoci.Sve sto nam je poslao kao zahvalnost jeste kisa...za dane ispred i one iza.
Ako znamo zasto smo tu,onda znamo zasto i zivimo.
`ti nosis kisu...`
Коментари
Постави коментар