Prolongiranje pritvora kao praksa crnogorskih sudova u nemogucnosti rjesavanja i rasvjetljenja krivicnih djela
Pritvor u krivicnom procesnom pravu predstavlja
poseban vid lišavanje
slobode lica za koje se osnovano sumnja da je izvrsilo krivično djelo koje mu
se stavlja na teret,prema
tome na pritvor se gleda kao na preventivnu mjeru obezbjedjenja.[1] Pritvor
u literaturi zauzima takodje razlicite termine kao što su:istražni
zatvor,preventivni zatvor,preventivno lišavanje slobode itd.[2] Kao
takav,pritvor je takodje faza u predkrivičnom postupku,koja je fakultativnog
karaktera;dakle,nije nuzno odrediti pritvor ukoliko ne postoje zakonom
ispunjeni uslovi za odredjivanje istog.
U crnogorskom krivičnom zakonodavstvu,kao I u
praksi samih sudova,nailazimo na niz krivičnih postupaka,kojima su prethodili
dugi periodi istražnog postupka u cilju pribavljanja dokaza za sastavljanje
pravovaljane optužnice kao I iznošenja relevantnih materijalnih dokaza na
glavnom pretresu.Postavlja se pitanje: Da li je nužna prolongacija pritvora od
strane sudova?Ovo pitanje za sobom povlači niz kontroverzi,kao I mišljenja
pravnika.Sa jedne strane,ukoliko nailazimo na slučaj koji ima sve elemente
krivičnog djela,pritom I dokaze za izvršeno krivično djelo,zbog čega je
odugovlačenje pritvora kao mjere za preventivno lišavanje slobode neophodno?Podizanje
neposredne optužnice od strane državnog tužioca u ovakvim slučajevima
predstavlja sasvim izvjestan način obezbjedjenja pravičnosti I izbjegavanja
odugovlačenja krivičnog postupka.Ipak,u nasoj sudskoj praksi nailazimo na jedna
sasvim drugačija,donekle I apsurdna rješenja.
Naime,ukoliko u obzir uzmemo broj nerasvijetljenih
krivičnih stvari u našoj sudskoj praksi,potom I ažurnost sudova za rješavanje
istih,onda nailazimo na jedan potpuni nesklad,kao I protivljenje osnovnim
principima krivičnog postupka,kao sto je zabrana odugovlačenja krivičnog
postupka.Gledano sa pravne strane,ovdje imamo jedan sasvim neosnovan odnos
pravde naših sudova,koji ne vode računa prevashodno o realizaciji krivičnih
propisa sa jedne strane I maksimalno narušavanje ljudskih prava I sloboda sa
druge.Da li je opravdano odugovlačiti predkrivični postupak,ako za zakazivanje
glavnog pretresa ne postoji apsolutno nikakav razlog za ostvarenje?I možemo li
se složiti sa tim da je bolje držati optuženo lice u pritvoru,što duže,kako bi
politička sfera naseg djelovanja bila zadovoljena?
Pritvor se moze odredti samo iz razloga navedenih
u Zakoniku o krivičnom postupku,a to su:
1)ako se lice krije,a ne moze se utvrditi njegov
identitet ili ako postoje druge bojazni za bjekstvo okrivljenog
2)postoji bojazan da ce lice
uništiti,sakriti,falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog djela ili da će
ometati postupak uticanjem na svjedoke,saučesnike ili prikrivače
3)postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti
krivično djelo ili dovršiti pokušano krivično djelo ili da će uciniti krivično
djelo kojim prijeti
4)ako je u pitanju krivično djelo za koje se moze
izreći kazna zatvora od deset godina I teža,a čije bi puštanje okrivljenog
lica,dovelo do ozbiljnog narušavanja javnog reda I mira
5)ukoliko lice izbjegava da dodje na glavni
pretres,a uredno je pozvano svakog puta[3]
Vidimo,da postoje taksativno nabrojani razlozi,I
da svaka okolnost koja prevazilazi ove razloge treba biti pravičan osnov za
puštanje okrivljenog lica dok se ne dokaže njegova krivica.
Ono što možemo reći da ide u prilog okrivljenom,I
da je još jedan razlog za ne držanje u pritvoru,jeste sama pretpostavka
nevinosti okrivljenog.To podrazumijeva,da se ipak uz postojanje osnovane sumnje
da je odredjeno lice izvršilo krivično djelo,ne može sa sigurnošću tvrditi to
do okončanja krivičnog postupka.Odavde proizilazi još jedan propust naših
sudova; postupci u crngorskim sudovima traju u prosjeku od deset do dvanaest
godina-imamo jedan nerazradjen sistem vodjenja krivičnog postupka,a kao nešto
što znatno utiče(izmedju ostalog) na to jeste produžavanje pritvora.Opet se da
primijetiti jedno krajnje kršenje načela procesne ekonomije,gdje je zadatak
suda da u najkraćem roku riješi krivičnu stvar.Ukoliko sud ne raspolaže sa
adekvatnim dokazima,lice koje je okrivljeno,treba biti pušteno iz
pritvora,uz,ukoliko nalaže situacija,odredjene mjere bezbjednosti.
Posebnu pažnju treba obratiti na period od
podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude-naime,dozvoljeno je kako
stoji u Zakoniku o krivičnom postupku,držati okrivljeno lice jos tri godine od
dana stupanja optužnice na snagu do donošenja prvostpene presude u
pritvoru.Iako ne znamo koji je standard odredjivanja pritvorske mjere na tri
godine,ona se umnogome u našoj praksi upotrebljava.Okrivljeno lice će u svakom
slučaju biti u privoru.U našoj sudskoj praksi,pritvor je nezamjenljiv.
U posljednje
vrijeme u Crnoj Gori dešavala su se brutalna ubistva,pogotovo maloljetnih lica
,kao i ubistava iz niskih pobuda.Jedan od takvih ubistava jeste slučaj koji se
dogodio na prigradskom naselju Podgorice,Starom aerodromu,gdje je punoljetni
muškarac,u dvadesetim godinama,počinio ubistvo i lišio zivota petnaestogodišnju
djevojčicu,klasifikovanu kao mladjeg maloljetnika.
Nakon lišenja
slobode istog,licu je odredjen pritvor,a postupak još nije
pokrenut,iako,ponavljam,postoje dokazi da je lice počinilo krivično djelo i ne
postoji nikakav razlog za dalje odlaganje.Takodje znamo,da se može podići i
neposredna optužnica koja preskače prethodni postupak cjelokupnog krivičnog
postupka i ex lege prelazi na fazu glavnog pretresa,sto bi veoma poboljšalo
našu sudsku praksu,kao i procesnu ekonomiju.Isto tako,moralna satisfakcija
porodice djevojčice lišene života bi bila ispunjena.Ali,on se i dalje drži u
pritvoru.
Kako ne bih
nabrajao slučajeve,složićemo se da postoji nelogičan ,,iusta causa’’ za držanje
pojedinih lica u pritvor.
Ono što
posebno zauzima pažnju našeg krivičnog zakonodavstva jesu krivična djela
organizovanog kriminala i korupcije.
Naime,nedavno
su u našoj zemlji vodjeni pregovori o ulasku u EU,što bi značilo automatski
napredak naše zemlje(isključivo po mišljenju političke vladajuće scene u Crnoj
Gori).Jedan od uslova za ulazak u EU jeste ispunjavanje poglavlja koja se
konkretno tiču korupcije i mita,što je u našoj zemlji izazvalo veliko
negodovanje,jer vidite,ne možemo se ponašati kao da smo razvijeni od početka
postojanja Crne Gore kao države.Za takvu vrstu istrebljenja potrebno je vrijeme
i upoznavanje našeg društva sa represivnim mjerama koje nosi korupcija i mito.O
čemu se zapravo radi?
U Crnoj Gori
se sankcioniše kaznom zatvora od dvije
do dvanaest godina lice koje je u okviru svog službenog radnog mjesta
zahtijevalo novac,poklon ili kakvu drugu nagradu da izvrši službenu radnju koju
je inače bio dužan da izvrši,odnosno lice koje zahtijeva poklon,novac ili kakvu
drugu nagradu vrijednosti preko pedeset eura,da izvrši radnju koju inače ne bi
smio izvršiti.Parafrazirani dio krivičnog materijalnog prava(Krivični
zakonik),govori nam da je sankcija za pasivno podmićivanje znatno
pooštrena?Zašto?Zbog EU.Ipak,mislim da smo trebali sami uvidjeti probleme u
našoj zemlji i ne dozvoliti da nas na to podstakne EU.
Svakako da
podrazumijevam odredjivanje pritvora i za ova krivična djela,pogotovo
organizovanog kriminala.
Kao najčešći
razlog,vijeće Višeg suda odredjuje pritvor licima koja se terete za krivična
djela organizovanog kriminala i korupcije,uzima to da će lice uticati na
svjedoke i da će ponovo izvršiti krivično djelo.U trenutku prvog odredjivanja
pritvota,nakon četrdesetosmočasovnog,to i jesu pravovaljani osnovi i imaju
poklapanje sa de facto stanjem.Ipak,kada se istraga okonča,šta postaje razlog
za odredjiavanje pritvora?Bojazan da će ponovo izvršiti krivično djelo je
nemoguće,a obrazložiću zašto:
Naime,u radnom
zakonodavstvu Crne Gore,kako Zakonom o radu,tako i Zakonom o državnim
službenicima i namještenicima propisano
je da se protiv lica koja su izvršila krivično djelo sa elementima
korupcije,dolazi do suspenzije i pokretanja disciplinskog postupka.Dakle,lica
nece moći da izvrše krivično djelo,jer neće biti na radnom mjestu.[4]
Dalje,kao
razlog navodi se i taj,da se ne bi uticalo na svjedoke.Znamo da okončanjem
istrage,okončalo se i samo ispitivanje svjedoka,stoga nema bojazni da će
okrivljeni uticati na svjedoke,jer su njihove izjave uzete i unijete u
zapisnik.
Iz svega
priloženog,smatram da je praksa naših sudova usmjerena prevashodno na
rješavanje krivične stvari ali pogrešnim putem,obzirom na načelo ekomičnosti
krivičnog postupka.Shodno tome načelu moraju se sa jedne strane sprovesti sve
potrebne faze i na najpravilniji način utvrditi sve činjenice u krivičnom
postupku,a sa druge strane da se obezbijedi zaštita prava krivičnoprocesnih
subjekata,što se znatno narušava prolongiranjem pritvora.
Protiv
rješenja o odredjivanju pritvora i produženju pritvora dozvoljeno je uložiti
žalbu kao redovni pravni lijek,medjutim naši sudovi i kada prestanu zakonski
osnovi za odredjivanje pritvora i dalje odbijaju žalbe kao neosnovane,čime se
krši jedno od medjunarodnih normi za djelotvornost pravnog lijeka.
Naime,u
Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda,u članu 13 je
propisano:
,,Svako kome
su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na
delotvoran
pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila
lica koja su
postupala u službenom svojstvu.''[5]
Jer,u čemu
vidimo djelotvornost redovnog pravnog lijeka,ako se uvijek odbija,a ne postoje
zakonski razlozi za pritvor.
Obrazložio bih
jos i aspekt običajnog i moralnog prava koji ovdje takodje igra veliku
ulogu.Naime,narušavanjem nečije slobode,prikrivajući se iza zakona bez ikakvih
jasnih razloga za odredjivanje istog,naše pravosudje uništava integritet
porodice koje zapadaju u krizu oko egzistencijalnih i krucijalnih pitanja počev
od čuvanja duha porodice i braka,do teških mentalnih i duševnih poremecaja koji
se mogu pronaći u porodicama koje su iskusile ovaj problem.
Porodični
zakon Crne Gore uzgaja porodičnu zajednicu i izdiže je na rang najviših načela
jednog društva,što se kosi sa postupcima naših sudova.
Kao
zaključak,naveo bih da je ovo tema koja iziskuje veliku debatu,ali koristeći
prevashodno pravo na slobodu govora kao i sva ostala subjektivna gradjanska
prava,smatram da se treba prije svega obratiti pažnja na pritvor,jasno ukazati
našem pravosudju na greške koje se dešavaju prilikom odlučivanja o ovom
institutu prinudnog nadzora,kao i na sve ostale uslove koji narušavaju moralni
i ljudski integritet naših gradjana koji su iskusili ovu vrstu nepravde.
[1]
Radulović D., Krivično procesno pravo, Podgorica, 2009., str.240-241
[2]
Radulović D., Krivično procesno
pravo, Podgorica, 2009., str.241
[3]
Zakonik o krivičnom postupku, član 175 (,,Službeni list Crne Gore, broj 57/09
od 18.avgusta 2009. godine)
[4]
Zakon o radu (,,Sl. list Crne Gore", br. 49/08 od 15.08.2008, 26/09 od
10.04.2009, 88/09 od 31.12.2009, 26/10 od 07.05.2010,
59/11 od 14.12.2011)
Zakon o državnim službenicima i namještenicima (,,Sl.
List Crne Gore’’ 22.07.2011.)
[5]
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda
Коментари
Постави коментар