Tajna je oprostiti se zauvijek

Ista atmosfera samo sa nekolicinom izmjena,onoliko oronulih koliko poletnih tih dana jake kafe i cigarete.Nije strasan prizor jednog otromboljenog lica koje lezi mirno,usnulo sa dva kapka naborano povijena,koliko je osjecaj da mirna luka jednog nestasnog unuka koji hrli ka sigurnim rukama sa dva prstena koji iako grebu,mirisu na starost i mir nikada vise nece biti ono isto sidro,zagrljaj i razgovor.
Tiho je toga dana postavljen par papuca kraj vrata ne bi li ponovo napravile par koraka,davajuci jos jedan znak da te iste papuce nece biti na istim nogama.
Rijeci je malo ili mozda previse za neku vrstu pismenog testamenta necijeg bitisanja.Ono sto je ostalo za nama jeste sigurniji dokaz da ce necije lice ostati zauvijek na zidovima starog mirisa,prve jutarnje kafe i kose boje starog oraha.
12.08.2010.

Коментари

Популарни постови