Sa puta,korak...dva.

Taj sesti dio necijih misli radi onda kada ne znamo kako da objasnimo jesu li trenutne emocije samo predjasnji osjecaj za stvarnost ili su putevi ispred nas komplikovaniji nego sto smo ocekivali.Nisam znao da volim ono sto ubija jace,mnogo jace.A,opet sa neke tacke sasvim neobicnog spoja razuma i emocija,dolazim na misao da Mjesec opada zajedno sa nevidljivom osjekom koja lagano struji i tangira njeno zvucno ,,a'' na kraju imena.Prepisacu nesto sto sam hiljadu puta rekao,napisao,sapnuo,omirisao...znam da je to neki klise,mozda tek rodjeni,mozda upisan u disajni dio mojeg tijela,da osjecam svako strujanje grkljana dok ga izgovaram.Ili mozda,znam da nije dovoljno to sto sam sebe ne razumijem,a ocekujem milione utjesnih rijeci okoline,a znam...ne postoje.Citaces nekad,hoces ...nesto sto ti nece dati mira kada se tamno zuto svjetlo upali iz prozora sa bijelim okvirom a noc bude mirisala na kosti i stene koje ce uginuti jer je daleko od svoje majke ili muskarca koji sjedi preko puta tvog prozora na kamenu,udisuci nikotin,pokusavajuci da sazna ko lezi pored tebe.Neuspjelo si napisala na nekom omotu od cd-a da lezimo jedno pored drugog u svijetu iskvarenih misli,znajuci da prolazimo...dalje i dalje... Obrisano je,jasmine,to nesto sto je u tom trenutku dalo citav svijet u tom uskom prostoru koji je bio izmedju nas.Nije niko disao.Nije ni potreban bio vazduh.Znali smo da necemo umrijeti tek tako,a da se ne dogodi sve ovo do sada...Sudbini hvala na tom pogledu kada sam rekao da si mozda previse stara za mene i tvoju siluetu koja se zlobno smijala i saputala da nije kraj i da tek pocinje...
Jeste,bas taj momenat kada sam htio odmah da ti ukradem miris na kraju usne,odlucno si me odbila,a znala si da cu to dobiti,jer ja u sebi,prokletnice,nosim nesto sto niko nema,potcinjavanje drugih svojoj volji,i jeste...ispastam uvijek zbog toga...no nije li covjek sebican kada zna da moze manipulisati?
Nisam te smatrao objektom manipulisanja... Poceo sam tako,ali znas da su se uloge zamijenile,ali nisi se snasla u ulozi inkvizitora.Nisi me spalila dovoljno kada sam tog jutra kroz naselje urlao od bijesa da te ne zelim,da me pustis pa i udario taj sjaj u ocima.Tad si znala da te mrzim,ali me nisi zapalila dovoljno da sada vise ne pisem o ovim nebulozama koje vise lice na napacene poruke dusa iz avlija koje niko ne cuje.
Kreni ponovo,neces znati kuda da ides...Ulice jesu iste,putevi ne... Ovaj moj,skrece svakim danom po korak...po korak il' dva.

N.