Podne
Uvijek sam volio ovu prikovanost za krevet,kada ne mogu nigdje da idem,samo cajevi,limun i med i ostala alternativna medicina.Baba je uvijek znala neke tajne rijeci koje bi sama sebi u bradu izgovarala i koje su na svo cudo pomagale u ovakvim situacijama.Nije mi nazalost nikada htjela reci koje su to rijeci,vjerovatno jer ni ona sama nije vjerovala u njih,ali ih je znala i pomagale su.
Podne je depresivno.Ne osjecam nista i ne mogu pomirisati nista.U najgorem slucaju,dodje do buktinje znoja preko kojeg isparava sav grijeh,nakon cega se osjecam cisto.Ali opet,razbarusene vlasi kose po jastuku govore drugacije.Previse je nekih stvari na stolu,oguljenih mandarina,onih zdravih,popijenih cajeva i onih koji su jos u ibriku,cekaju da budu popijeni.Neciji brojevi i telefoni i sejtani koji mi skacu ispred ociju i ne daju mi da pisem.Sve to obuhvata jedan dan,makar dio dana,umotan u cebe smedje boje sa zutim sarama i kolacicima iz prodavnice koji imaju ukus limuna.I sve je zeleno.Nemaju zidovi njene oci,cak i ne mislim na nju,ali je nekako sve stopljeno u zelenu,pa cak i ovo sve gore navedeno.Ne,ona nema nista zeleno.Pogreska.
Kasalj promukli,ocajan,mrtav.Ne bih da ga cujem,ali je sluh jedino culo koje ne ometaju sejtani svojim nozicama.Ja bih im rekao da prodajem sve,samo da ustanem sada,jer je ova tisina nepodnosljiva.Udar sata,kazaljka je teska,onoliko koliko njenih hiljadu rijeci kada zna da ih kaze,u nekom nevaznom trenutku,kada smo mirisali na snijeg.Izniklo je nesto,ne bih ga znao imenovati,doduse veoma je jasno.Ne postavljajte sebi pitanja zasto i kako se to desava,jer na sva ta pitanja koja vas zanimaju,imate odgovor,samo se pravite ludi.Nije jasan ovaj krevet,ovo cebe smedje ili zuto,ovi papiri i ovaj koalcic,i ovaj znoj pomijsan sa mirisom jasmina.Nije jasno sta sve ovo radi ovdje.Jos manje je jasno od kada je to ovdje.Pitajte se,ciju sudbinu sve ovo sada pise?
Podne je depresivno.Ne osjecam nista i ne mogu pomirisati nista.U najgorem slucaju,dodje do buktinje znoja preko kojeg isparava sav grijeh,nakon cega se osjecam cisto.Ali opet,razbarusene vlasi kose po jastuku govore drugacije.Previse je nekih stvari na stolu,oguljenih mandarina,onih zdravih,popijenih cajeva i onih koji su jos u ibriku,cekaju da budu popijeni.Neciji brojevi i telefoni i sejtani koji mi skacu ispred ociju i ne daju mi da pisem.Sve to obuhvata jedan dan,makar dio dana,umotan u cebe smedje boje sa zutim sarama i kolacicima iz prodavnice koji imaju ukus limuna.I sve je zeleno.Nemaju zidovi njene oci,cak i ne mislim na nju,ali je nekako sve stopljeno u zelenu,pa cak i ovo sve gore navedeno.Ne,ona nema nista zeleno.Pogreska.
Kasalj promukli,ocajan,mrtav.Ne bih da ga cujem,ali je sluh jedino culo koje ne ometaju sejtani svojim nozicama.Ja bih im rekao da prodajem sve,samo da ustanem sada,jer je ova tisina nepodnosljiva.Udar sata,kazaljka je teska,onoliko koliko njenih hiljadu rijeci kada zna da ih kaze,u nekom nevaznom trenutku,kada smo mirisali na snijeg.Izniklo je nesto,ne bih ga znao imenovati,doduse veoma je jasno.Ne postavljajte sebi pitanja zasto i kako se to desava,jer na sva ta pitanja koja vas zanimaju,imate odgovor,samo se pravite ludi.Nije jasan ovaj krevet,ovo cebe smedje ili zuto,ovi papiri i ovaj koalcic,i ovaj znoj pomijsan sa mirisom jasmina.Nije jasno sta sve ovo radi ovdje.Jos manje je jasno od kada je to ovdje.Pitajte se,ciju sudbinu sve ovo sada pise?
Коментари
Постави коментар