Prvi put gledamo se

Jos jedno cekanje zore;nisam uopste bio previse zainteresovan za kafu i cigare,jer je nastupilo veliko ostecenje organa posredstvom alkohola,a opet mi je to i trebalo u nedostatku nekog motiva za razgovor o ,,tome''.
Mislim da je malo glupo da poslije toliko vremena,opet pricamo o susretima sa nekim,nekad veoma vaznim ljudima,a opet dovoljno vaznim da im posvetimo jedan dan u zivotu,ili vise dana ukoliko nastane dugo analiziranje situacije tokom susreta.
Ona je i dalje meni nekako ista,ali ja je ovog puta nisam vidio kao nekog ko kad prolazi,vazduh se suzava i sve staje,ne pomjera se.Ovog puta,sve je bilo dinamicnije,cak i njena ruka,sa kljucevima koje je vrtjela nakon sto je zatvorila svoju staru ,,cetvorku''.Isti pramenovi kose,blago uvijeni i naravno jasmin... miris i talas koji nosi sa sobom,ovog puta zgnjecen tudjom rukom,ne milovan kao mojom.
No,dobro...
Taj pogled,bezobrazni,a pun znatizelje,ko ne zna.Samo je nevjerovatno to kako uziva da prodje pored mene,tad dobije krila i nekako mogu tacno da zamislim kako dobije onaj ,,zenski'' osjecaj da je ona ta koja sad ima vezu i momka,koji je Mio... Mili su oboje...
Da,ona je ta koja ima vezu,ona je prva.Mrsava je,stvarno,nije vise debela u butine kao prije,ali je mnogo u lice smrsala.Imala je nekad onaj lijepi podignuti dio na jabucicama i kad te takne,cudno se covjek najezi.Blago.Standardno,hod na blago podignutim prstima,nezainteresovano ... kao da ne postoji.
Ako neko vidi ovu djevojku,zovnite me.Voli i ona mene da vidi,povremeno,cisto da sebi stavi do znanja da ona moze uvijek da prodje pored mene i da me ni ne pogleda a ucini da ja sa druge strane imam neopisivu reakciju na suzeni vazduh i nevjerovatni ples leptira...