U mnogo cemu ljubavnici
Karakteristicno vece kada se sjedi uz dim i lavandu natopljenu na jastuku,kako bi se bolje zaspalo.
Pitanja bezbroj,sto ne znaci da ce se na svako odgovoriti.Stvari su dosta jasne,skorije meni,a ne bi se vecina mogla pohvaliti time.
Koliko smo spremni otici daleko da sve ,,izmedju nas'' bude zadovoljavajuce?
Ako bi sebi postavili ovo pitanje,nasli bi se u moru filozofije primijenjene ljubavi.A kada kazem primijenjene,objasnicu,mislim na ljubavne parove i njihove potajne zelje,mirisljave sobe i zagubljene istine.Nema mnogo da se kaze,ako se realno pristupi ovom pitanju.Nedavno svjedok desavanja da se cesto ide daleko da bi se stvari pogresnom percepcijom uravnotezile,nisam bas zadovoljan zeljom da zelim ostvariti iole slicnu idealu koju gaje mnogi od nas.
Dzoanine knjige su lijek ovih dana,zaista moram priznati.Ovaj put ,,Cuvari obale'' i zivoti onih na ostrvu,bas kao i ostrvljani jedne beskrajne ljubavi koja se ponasa kao imperativ u odnosu na sopstvene zelje.A ima ih mnogo.Volim ovo ,,ih'',iako malo zvucno,mnogo mijenja.Ne bih se ubrojao,a ne bih se ni pohvalio nicim sto bi me moglo ubrojati u ovakav tip sagledavanja partnerskog odnosa.Dosta krucijalnih lazi i jos vaznijih ubijedjenja da su te lazi istinite.Sa jedne strane,oni muskarci koje leze i govore da je sve u redu i ponasaju se ravnodusno i s druge strane one zene koje zele vristati i svadjati se,ali nemaju povoda.Zaljubljenost,na nivou.
Kada bi se posmatrao jedan funkcionalan par koji tezi ultimativnoj spoznaju ,,biti vjecan'',onda bi otkrili da oskudijeva u necem drugom.Kao npr.u teznji da ostvare fizicki kontakt na koji je obrusen milion jednacina sa dvije nepoznate.Nerjesivih doduse,a mnogo tezih od onih u Gimnaziji.Ili se bar tada tako cinilo.
Sve u svemu,otpozdravljam sve one koji salju pozdrave prezira na neciju (ne)potrebu da vode ljubavne zivote koji oni vode.Volite sebe,jer tako cete voljeti druge.Volite druge,jer tako cete voljeti.Lanac onog sto jeste i sto mora biti,a smrt onima koji moraju i svjesno zahtijevaju.
Prijatna noc.
Pitanja bezbroj,sto ne znaci da ce se na svako odgovoriti.Stvari su dosta jasne,skorije meni,a ne bi se vecina mogla pohvaliti time.
Koliko smo spremni otici daleko da sve ,,izmedju nas'' bude zadovoljavajuce?
Ako bi sebi postavili ovo pitanje,nasli bi se u moru filozofije primijenjene ljubavi.A kada kazem primijenjene,objasnicu,mislim na ljubavne parove i njihove potajne zelje,mirisljave sobe i zagubljene istine.Nema mnogo da se kaze,ako se realno pristupi ovom pitanju.Nedavno svjedok desavanja da se cesto ide daleko da bi se stvari pogresnom percepcijom uravnotezile,nisam bas zadovoljan zeljom da zelim ostvariti iole slicnu idealu koju gaje mnogi od nas.
Dzoanine knjige su lijek ovih dana,zaista moram priznati.Ovaj put ,,Cuvari obale'' i zivoti onih na ostrvu,bas kao i ostrvljani jedne beskrajne ljubavi koja se ponasa kao imperativ u odnosu na sopstvene zelje.A ima ih mnogo.Volim ovo ,,ih'',iako malo zvucno,mnogo mijenja.Ne bih se ubrojao,a ne bih se ni pohvalio nicim sto bi me moglo ubrojati u ovakav tip sagledavanja partnerskog odnosa.Dosta krucijalnih lazi i jos vaznijih ubijedjenja da su te lazi istinite.Sa jedne strane,oni muskarci koje leze i govore da je sve u redu i ponasaju se ravnodusno i s druge strane one zene koje zele vristati i svadjati se,ali nemaju povoda.Zaljubljenost,na nivou.
Kada bi se posmatrao jedan funkcionalan par koji tezi ultimativnoj spoznaju ,,biti vjecan'',onda bi otkrili da oskudijeva u necem drugom.Kao npr.u teznji da ostvare fizicki kontakt na koji je obrusen milion jednacina sa dvije nepoznate.Nerjesivih doduse,a mnogo tezih od onih u Gimnaziji.Ili se bar tada tako cinilo.
Sve u svemu,otpozdravljam sve one koji salju pozdrave prezira na neciju (ne)potrebu da vode ljubavne zivote koji oni vode.Volite sebe,jer tako cete voljeti druge.Volite druge,jer tako cete voljeti.Lanac onog sto jeste i sto mora biti,a smrt onima koji moraju i svjesno zahtijevaju.
Prijatna noc.
Коментари
Постави коментар