O pocetku i klijanju
Raspolozenje: ...
Muzika:Neverne Bebe-Kuca za spas
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Ovoga puta previse nepoznatih stvari koje su ga tog dana probudile su predstavljale jedan sasvim novi pocetak.Krevet je bio pomalo star,prekriven starim pokrivacem,malim jastukom i mirisom zalfije i tamjana.Sobu je obasjavala svjetlost Novog Sunca koje je donio Covjek u Zelenom,govoreci o grijesima i molitvama.Ali,sve to je za njega predstavljalo nesto sasvim nevazno,toliko nebitno da je brzo ustao i pogledom presao preko starog ormana iz kojeg su virile neobicne letvice i paketi.
Kafu je Zahir oduvijek smatrao magicnim napitkom.Njeno svojstvo cini da se otvore stare zelje,otkriju zudnje i tajne i prije svega pomirise ono sto jeste.Tog jutra je posjedovala jace dejstvo.Mozda zbog njegovog nadrazenog raspolozenja,ali svakako je znao da smo svi usli u jos jednu godinu.Neizvjesnost,koja se do tada cinila smijesnom,ponovo je usla u umove,kao nevjerica medju ljubavnicima,prevara medju vjencanima i smrt tamo gdje se najmanje ocekuje.A,opet je znao...tog jutra je bilo drugacije.Sa prozora koji su skrto pustali zrake sunca u kucu se nije mogla citati buducnost,vec je sve samo mirisalo na cokoladnu glazuru i bajadere.Dovoljno za neku vrstu neizvjesnosti.`Dani bez nas...`-pomislio je,iako je cak i u mislima zvucalo otrcano,dovoljno jadno da je uzeo veliki gutljaj kafe i zagrcnuo se od meksickog cimeta.Taj cimet ima posebno svojstvo,on prica...lukavo dere stomak i cini da pricate neke stvari koje ne postoje ili su nekada davno bile u masti,snovima i onome sto je zakopano u djecijim kanticama na plazi i supljim kamenima kojima povjeravate najdublje tajne.Njegova bolesna zelja za njom je dovela do toga da nesto uradi...ili bar pomisli da bi mogao uraditi.Cimet i zalfija su se mijesali...,,Biljcice,po bogu sestrice.''
Muzika:Neverne Bebe-Kuca za spas
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Ovoga puta previse nepoznatih stvari koje su ga tog dana probudile su predstavljale jedan sasvim novi pocetak.Krevet je bio pomalo star,prekriven starim pokrivacem,malim jastukom i mirisom zalfije i tamjana.Sobu je obasjavala svjetlost Novog Sunca koje je donio Covjek u Zelenom,govoreci o grijesima i molitvama.Ali,sve to je za njega predstavljalo nesto sasvim nevazno,toliko nebitno da je brzo ustao i pogledom presao preko starog ormana iz kojeg su virile neobicne letvice i paketi.
Kafu je Zahir oduvijek smatrao magicnim napitkom.Njeno svojstvo cini da se otvore stare zelje,otkriju zudnje i tajne i prije svega pomirise ono sto jeste.Tog jutra je posjedovala jace dejstvo.Mozda zbog njegovog nadrazenog raspolozenja,ali svakako je znao da smo svi usli u jos jednu godinu.Neizvjesnost,koja se do tada cinila smijesnom,ponovo je usla u umove,kao nevjerica medju ljubavnicima,prevara medju vjencanima i smrt tamo gdje se najmanje ocekuje.A,opet je znao...tog jutra je bilo drugacije.Sa prozora koji su skrto pustali zrake sunca u kucu se nije mogla citati buducnost,vec je sve samo mirisalo na cokoladnu glazuru i bajadere.Dovoljno za neku vrstu neizvjesnosti.`Dani bez nas...`-pomislio je,iako je cak i u mislima zvucalo otrcano,dovoljno jadno da je uzeo veliki gutljaj kafe i zagrcnuo se od meksickog cimeta.Taj cimet ima posebno svojstvo,on prica...lukavo dere stomak i cini da pricate neke stvari koje ne postoje ili su nekada davno bile u masti,snovima i onome sto je zakopano u djecijim kanticama na plazi i supljim kamenima kojima povjeravate najdublje tajne.Njegova bolesna zelja za njom je dovela do toga da nesto uradi...ili bar pomisli da bi mogao uraditi.Cimet i zalfija su se mijesali...,,Biljcice,po bogu sestrice.''
Коментари
Постави коментар