O vinu i bratovoj Seljanchici
Raspolozenje: Prehladjeno
Muzika: Madam Piano i Bora Dugic-Moj jasmine
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Provedene noci uz kuvano vino su ga sjecale na nekadasnje promrzle tajne i skrivene svadje medju plocnicima zgrada i blokova.Svjetla su se palila i gasila pred barsunasto praskozorje,a ipak su nagovjestavala neka nova pomirenja...dani iza.
Ono sto je tog jutra bilo specificno za Zahira,bile su planine koje su obasute snijegom,izgledajuci tako blizu,slale vjetar u smjeru kazaljke na satu,koji mirise na zagorjele palacinke i med.Vazduh je bio zasicen mirisom citrusa i bezivotnog tijela,iako vijesti nisu davale novosti o nikakvoj iznenadnoj smrti.Mozda su Milosrdnice nagovjestavale,ali ne...one su i dalje spavale,bas kao i svih ovih dana.Nije mu bilo jasno zasto,kada Covjek u Zelenom ne spava.Njegove molitve su sve jace,Zahir ih je jasno osjecao.Bog je ovog puta u potpunosti bio na njegovoj strani,a Zahir nije znao kako da mu se suprotstavi.Milosrdnice ga nisu napustile,samo spavaju.Nemoguce je da ne predosjecaju njegov napad.Tog trenutka su ispletene cudne misli.Sta ako ih je Covjekov Bog zaustavio svojim kuranskim molitvama i letecim cilimima?Mozda su njegove upute koje godinama salje,ovog puta sve prikazane Covjeku?A onda smijesno pitanje,da li bog postoji?Isto onoliko koliko i mi i Milosrdnice.On je svugdje,a Covjek siri njegov uticaj.Kako bi zastitio svoj krug dok se Milosrdnice ne probude,Zahir je sacinio malu amajliju.Malo badema i visnji,vode sa devet izvora,sandalovine i jasmina.Sve je mirisalo na jaku zastitu,koja se po pravilu nosi sa sobom,ali ovog puta Zahir je ucinio nesto novo-okupao se u ovim mirisima kako bi postao nevidljiv za Covjeka i njegovog boga.Tog trena kako se voda spustala sa njegovog stomaka na njegove prepone i noge,Milosrdnice su se trgle.Osjetlie su jaku zastitu i poslale znak ,,Zadimljenog Ogledala'' ,sto je znacilo maskiranje.U bojama Covjeka u Zelenom se uvijek mogla citati otromboljenost ranjenog leptira,ali ne dovoljno ubijenog da ne nastavi bitku.On je Covjek kojeg su se bojali svi Posebni ovog svijeta,kao sto je Zahir.On se uvijek javljao u razlicitom oblicju-nekad Mesija,nekad Prorok Muhamed,a nekad Brat.Sveto Trojstvo.On je uvijek pobijedjivao u bitkama sa Milosrdnicama,a one su uvijek bjezale i svoj dar davale Posebnima.Svakako da je to bio Zahir,ali mu je bio potreban jos neko,iako su Milosrdnice uvijek na ovu temu jasno negodovale postojanje jos Nekog koji se suprotstavlja Covjeku u Zelenom i njegovom Bogu.
Dani koji su tekli su nosili isto pitanje:Zasto neko,njemu blizak je postao Covjek?Ko je odredio njega za takvu ulogu i zasto,kada je on sam volio vjeru ali ne toliko da bi mogao biti izabran?Sve ovo i jos mnogo toga je mirisalo na kaldrmu i zenske cipele crvene boje.I njegova ljepsa polovina...zena,koja je dosla iz sela da bi napravila razdor.Ona je mirisala na svjeze jorgovane iza kojih se krio roj stenica i buba.Imala je dugu kosu,uplasene oci i osmijeh koji je mirisao na zle vjestice i njihove torbice koje su pune smaragdnog bilja i istine.Za nekog takvog naivnog(naizgled),nije djelovala mrzovoljno.Voljela je da prica,da se ponasa vjestacki,cak je i imala vjestacku pricu,ali se u njenim bojama mogla citati trauma iz djetinjstva,pokvarene misli i losa kob.Mozda je ona uticala na brata da postane Covjek i bori se kuranskim dovama protiv Zahira?Njega su jos uvijek pratile skrivene vile i duhovi koji razgovaraju u krosnjama drveca,ali nije bio siguran da li se moze nostiti sa Njim kao sa Covjekom,a jos manje sa Seljanchicom.Dost naivan naziv,ali ne varajte se.Njeni korijenu sezu do vjesticijih kovena koji su se okupljali da bi nanosili zlo,a ipak se nesto i na nju prenijelo.
Ovoj borbi mora doci kraja.Neizvjesnost je u vazduhu koji je osut praskom mrznje i svega sto jeste.Za dane ispred... ,,Biljcice,po bogu sestrice.''
Muzika: Madam Piano i Bora Dugic-Moj jasmine
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
Provedene noci uz kuvano vino su ga sjecale na nekadasnje promrzle tajne i skrivene svadje medju plocnicima zgrada i blokova.Svjetla su se palila i gasila pred barsunasto praskozorje,a ipak su nagovjestavala neka nova pomirenja...dani iza.
Ono sto je tog jutra bilo specificno za Zahira,bile su planine koje su obasute snijegom,izgledajuci tako blizu,slale vjetar u smjeru kazaljke na satu,koji mirise na zagorjele palacinke i med.Vazduh je bio zasicen mirisom citrusa i bezivotnog tijela,iako vijesti nisu davale novosti o nikakvoj iznenadnoj smrti.Mozda su Milosrdnice nagovjestavale,ali ne...one su i dalje spavale,bas kao i svih ovih dana.Nije mu bilo jasno zasto,kada Covjek u Zelenom ne spava.Njegove molitve su sve jace,Zahir ih je jasno osjecao.Bog je ovog puta u potpunosti bio na njegovoj strani,a Zahir nije znao kako da mu se suprotstavi.Milosrdnice ga nisu napustile,samo spavaju.Nemoguce je da ne predosjecaju njegov napad.Tog trenutka su ispletene cudne misli.Sta ako ih je Covjekov Bog zaustavio svojim kuranskim molitvama i letecim cilimima?Mozda su njegove upute koje godinama salje,ovog puta sve prikazane Covjeku?A onda smijesno pitanje,da li bog postoji?Isto onoliko koliko i mi i Milosrdnice.On je svugdje,a Covjek siri njegov uticaj.Kako bi zastitio svoj krug dok se Milosrdnice ne probude,Zahir je sacinio malu amajliju.Malo badema i visnji,vode sa devet izvora,sandalovine i jasmina.Sve je mirisalo na jaku zastitu,koja se po pravilu nosi sa sobom,ali ovog puta Zahir je ucinio nesto novo-okupao se u ovim mirisima kako bi postao nevidljiv za Covjeka i njegovog boga.Tog trena kako se voda spustala sa njegovog stomaka na njegove prepone i noge,Milosrdnice su se trgle.Osjetlie su jaku zastitu i poslale znak ,,Zadimljenog Ogledala'' ,sto je znacilo maskiranje.U bojama Covjeka u Zelenom se uvijek mogla citati otromboljenost ranjenog leptira,ali ne dovoljno ubijenog da ne nastavi bitku.On je Covjek kojeg su se bojali svi Posebni ovog svijeta,kao sto je Zahir.On se uvijek javljao u razlicitom oblicju-nekad Mesija,nekad Prorok Muhamed,a nekad Brat.Sveto Trojstvo.On je uvijek pobijedjivao u bitkama sa Milosrdnicama,a one su uvijek bjezale i svoj dar davale Posebnima.Svakako da je to bio Zahir,ali mu je bio potreban jos neko,iako su Milosrdnice uvijek na ovu temu jasno negodovale postojanje jos Nekog koji se suprotstavlja Covjeku u Zelenom i njegovom Bogu.
Dani koji su tekli su nosili isto pitanje:Zasto neko,njemu blizak je postao Covjek?Ko je odredio njega za takvu ulogu i zasto,kada je on sam volio vjeru ali ne toliko da bi mogao biti izabran?Sve ovo i jos mnogo toga je mirisalo na kaldrmu i zenske cipele crvene boje.I njegova ljepsa polovina...zena,koja je dosla iz sela da bi napravila razdor.Ona je mirisala na svjeze jorgovane iza kojih se krio roj stenica i buba.Imala je dugu kosu,uplasene oci i osmijeh koji je mirisao na zle vjestice i njihove torbice koje su pune smaragdnog bilja i istine.Za nekog takvog naivnog(naizgled),nije djelovala mrzovoljno.Voljela je da prica,da se ponasa vjestacki,cak je i imala vjestacku pricu,ali se u njenim bojama mogla citati trauma iz djetinjstva,pokvarene misli i losa kob.Mozda je ona uticala na brata da postane Covjek i bori se kuranskim dovama protiv Zahira?Njega su jos uvijek pratile skrivene vile i duhovi koji razgovaraju u krosnjama drveca,ali nije bio siguran da li se moze nostiti sa Njim kao sa Covjekom,a jos manje sa Seljanchicom.Dost naivan naziv,ali ne varajte se.Njeni korijenu sezu do vjesticijih kovena koji su se okupljali da bi nanosili zlo,a ipak se nesto i na nju prenijelo.
Ovoj borbi mora doci kraja.Neizvjesnost je u vazduhu koji je osut praskom mrznje i svega sto jeste.Za dane ispred... ,,Biljcice,po bogu sestrice.''
Коментари
Постави коментар