O spoznaji i istini
Raspolozenje:Energicno
Muzika:Sting-Englishman in New York
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
A ipak se sa razlogom krio tih dana koji su mirisali na snove i necije tudje ljiljane u bastama.
Jutro je podnosilo veliku zimu,nanoseci snijeg na prozore dovoljno jako da se mogla osjetiti smrt koja mirisala na lavandu.Sve to je izgledalo kao priprema za Veliki Dan,ali nije znao zasto se misli konstantno pretvaraju u stvarnost,ne poklapajuci se sa onim sto su ga Milosrdnice ucile.One su se probudile i sa sobom donijele jako dobro pripremljeno oruzje.Toplotu koja je isijavala iz ruku i koja je predana Zahiru da je mudro upotrijebi protiv Covjeka u Zelenom.Cigare su tog dana imale drugaciji ukus,a Zahir se spremao za put koji je donio vise razlicitih istina od one Univerzalne koja je tekla njegovim rukama i isijavala cudnu vibraciju.
Ruke su mirisale na Ljubav i na cokoladu sa drobljenim bademima,a znao je da se to ne moze upotrijebiti tek tako.Kada se sretnu,ispruziti ruku nije dovoljno...Covjek je mora dodirnuti.Nije zelio da dodirne Njegove ruke,iako je tako nalagalo oruzje.Njegove ruke koje su drzale vjekovima staru knjigu i koje se uzdizu u nebesa da bi poslale mentalnu poruku Univerzumu i time pobijedi Zahira.A onda se desilo nesto neocekivano.On je saznao ono sto nije smio saznati,iako se dan pretvarao u noc ,kao i uvijek.Sve ono prije i poslije nije licilo na sigurnost vec na djecu i njihove igre u snijegu,smrznute prste i kolace sa visnjama pomijesane sa majcinim molitvama i vjesticama koje cuche u njima.Nije smio da zna,ali ipak zna.Milosrdnice su iscrtale znak ,,Ubrzanog jaguara'' u vazduhu i prostorija je poprimila cudnu boju.Mijesala se sa zlatnom i crvenom i licila je na novogodisnju jelku i proricanje sudbine.
Nakon spoznaje da Covjek zna sta se sprema,Zahirov simbol je pojacao svoju zastitu.U njegovim bojama su se mogli pronaci rasprseni leptiri i citrusni mirisi.Covjek nije davao nikakvu reakciju,ali se mogao osjetiti blag vjetar molitve,stare El-hamdu lilah,koja se mozda i cinila ispravnom i blagom,ali Zahir je znao da se iza tih starih rijeci koje mirisu na inje i cilim krije nesto mnogo vise od najbolje namjere koju je Covjek imao i prenosio.On nece napasti.To su bile njegove rijeci.Potcijenili su ga.Zahir i Milosrdnice.Ovog puta,Milosrdnice su obecale da ce dani biti drugaciji nakon Borbe.Mi,Posebni smo skriveni vjekovima zbog razlicitih ljudi cije su Aure mirisale na zagorjeli tamjan.Oni su unistavali,ali mi smo se uvijek ustajali,isto tako u razlicitim oblicima.
Zahir se rado sjeti noci kada su ga posjetile Milosrdnice po prvi put.Uistinu,bjese to jako cudna noc.Mozda i ne smije pricati o njima,ali njih je tri.Kao Sveta Trojica ili mozda kao energija koja je zaboravljena.
Kako se dan gasio,stvari su bile jasnije.Nije smio racunati na to da ce Covjek odustati od borbe,ali je znao da ce se za neko vrijeme povuci,da prikupi nesto jace od molitve.Nesto kao simbol Mjeseca pomijesan sa razlicitim solima i mirisnim notama.Zahir je znao da ce Covjek igrati tamo gdje je Zahir najslabiji.To su bili mirisi...kroz prozor se uvlacio pachuli,sandalovina i tamjan.Jasmin je mirisao negdje u cosku...Molitva je uspjela.
Muzika:Sting-Englishman in New York
Vi citate Zahirov blog na blogspot.com
A ipak se sa razlogom krio tih dana koji su mirisali na snove i necije tudje ljiljane u bastama.
Jutro je podnosilo veliku zimu,nanoseci snijeg na prozore dovoljno jako da se mogla osjetiti smrt koja mirisala na lavandu.Sve to je izgledalo kao priprema za Veliki Dan,ali nije znao zasto se misli konstantno pretvaraju u stvarnost,ne poklapajuci se sa onim sto su ga Milosrdnice ucile.One su se probudile i sa sobom donijele jako dobro pripremljeno oruzje.Toplotu koja je isijavala iz ruku i koja je predana Zahiru da je mudro upotrijebi protiv Covjeka u Zelenom.Cigare su tog dana imale drugaciji ukus,a Zahir se spremao za put koji je donio vise razlicitih istina od one Univerzalne koja je tekla njegovim rukama i isijavala cudnu vibraciju.
Ruke su mirisale na Ljubav i na cokoladu sa drobljenim bademima,a znao je da se to ne moze upotrijebiti tek tako.Kada se sretnu,ispruziti ruku nije dovoljno...Covjek je mora dodirnuti.Nije zelio da dodirne Njegove ruke,iako je tako nalagalo oruzje.Njegove ruke koje su drzale vjekovima staru knjigu i koje se uzdizu u nebesa da bi poslale mentalnu poruku Univerzumu i time pobijedi Zahira.A onda se desilo nesto neocekivano.On je saznao ono sto nije smio saznati,iako se dan pretvarao u noc ,kao i uvijek.Sve ono prije i poslije nije licilo na sigurnost vec na djecu i njihove igre u snijegu,smrznute prste i kolace sa visnjama pomijesane sa majcinim molitvama i vjesticama koje cuche u njima.Nije smio da zna,ali ipak zna.Milosrdnice su iscrtale znak ,,Ubrzanog jaguara'' u vazduhu i prostorija je poprimila cudnu boju.Mijesala se sa zlatnom i crvenom i licila je na novogodisnju jelku i proricanje sudbine.
Nakon spoznaje da Covjek zna sta se sprema,Zahirov simbol je pojacao svoju zastitu.U njegovim bojama su se mogli pronaci rasprseni leptiri i citrusni mirisi.Covjek nije davao nikakvu reakciju,ali se mogao osjetiti blag vjetar molitve,stare El-hamdu lilah,koja se mozda i cinila ispravnom i blagom,ali Zahir je znao da se iza tih starih rijeci koje mirisu na inje i cilim krije nesto mnogo vise od najbolje namjere koju je Covjek imao i prenosio.On nece napasti.To su bile njegove rijeci.Potcijenili su ga.Zahir i Milosrdnice.Ovog puta,Milosrdnice su obecale da ce dani biti drugaciji nakon Borbe.Mi,Posebni smo skriveni vjekovima zbog razlicitih ljudi cije su Aure mirisale na zagorjeli tamjan.Oni su unistavali,ali mi smo se uvijek ustajali,isto tako u razlicitim oblicima.
Zahir se rado sjeti noci kada su ga posjetile Milosrdnice po prvi put.Uistinu,bjese to jako cudna noc.Mozda i ne smije pricati o njima,ali njih je tri.Kao Sveta Trojica ili mozda kao energija koja je zaboravljena.
Kako se dan gasio,stvari su bile jasnije.Nije smio racunati na to da ce Covjek odustati od borbe,ali je znao da ce se za neko vrijeme povuci,da prikupi nesto jace od molitve.Nesto kao simbol Mjeseca pomijesan sa razlicitim solima i mirisnim notama.Zahir je znao da ce Covjek igrati tamo gdje je Zahir najslabiji.To su bili mirisi...kroz prozor se uvlacio pachuli,sandalovina i tamjan.Jasmin je mirisao negdje u cosku...Molitva je uspjela.
Коментари
Постави коментар