Promjene

Vjetar.Opet onoliko snazan kao i prosli put.Dovoljno jak da utjera strah i ceka promjene.
Opet se nesto sprema...
Ignorisati ovakav vjetar umije biti samo zlokobno.Nikako se ne smije ignorisati svjezi miris pomorandzi nosenih sa juga,pomijesan sa slatkim kroasanima i cimetom,tudjim suzama i zlim sudbinama.Sve ono od cega me je strah prica vjetar.Rekao bih da se i ovog puta sprema nesto veliko...
Duhovi u krosnjama drveca govore mnogo i sve se zbiva izmedju pare tople cokolade i gusenja u snovima.

Vjetar je zasicen mirisom izbjeglih sudbina i ukorijenjenih tradicija.Kune se da se nesto mora promijeniti i Covjek u Zelenom ce ponovo doci.Znao sam da nije unisten,samo se pritajio...proslog puta je mirisao na vodu i cilime iz starih Dzamija.Ovog puta sa sobom nosi nesto mnogo jace.Covjek u Zelenom se sveti,iako se nista ne poistovjecuje sa jacinom vjere koju on ima.Bog je njegovo oruzje i siguran je da ce pobijediti.
Svi oni...posebni,sad bjeze.Kriju svoje karte za predvidjanje buducnosti,guse biljke kako ne bi pravili amajlije i pale knjige u kojima su rijeci magicnog svojstva.Oni su sada u strahu,jer On dolazi.
Isto kao izaslanik...vjeciti Covjek sa Zelenim plastom ili mozda otromboljenim bojama,koje mirisu na pogazene ruze i lose sudbine.
Borba se sprema...
Ipak,vjetar se ljuti...nikada se nije ljutio do sada.Narusen je sklad u Univerzumu...cokoladna para vise ne moze vidjeti nista.Neko je jako zaboravio sve ono cemu je ucen.Bolesti u kojima se upetljao su ucinile da mirise na izgubljenu srecu i zapaljenu pozudu.Sve je drugacije,zbog cega se vjetar ljuti.On je taj koji donosi promjene..

On je taj koji ce nas ugusiti sve.