Svete varalice
Nismo uzalud,moj dragi Zahire,presli toliki put da ne osjetimo nikakva zadovoljstva i prosli bol,da bi zauzvrat dobili kolace i paru od cokolade iz koje citamo sudbine i skrivene zudnje.Znas da,svako ko nam se suprotstavi,umije zavrsiti kao Objesenik,naopako,bez ikakvog razmisljanja da li je to ispravno ili ne,a opet nas grize savjest da li je to sto smo uradili ispravno.Ne zelim da ti budim savjest ili jos gore-budem tvoja savjest,ali razmisli dobro...da li smo zaista ovog puta bili povrijedjeni?
Ako je zaista on uradio ono o cemu smo razmisljali prethodne veceri,onda mu se i trebas suprotstaviti.Sjeti se svu snagu Mjeseca i Sunca nosis u sebi,dovoljno jaku da spozna samog boga,kojeg Covjek u Zelenom vec odavno ne pominje,jer je mrtav.Ili bar povrijedjen,pritajen na sigurnom mjestu dok se ne oporavi.Nikako se ne zavrsava ovdje,i to trebas znati.Ucili smo da nikome nismo bili duzni za sve ove godine,pa se nekako i sam splet dogadjaja razvija u pravcu,miroljubive osvete.Krici samotnjaka su tezi od krvi.Isto kao na platnu...crveno,zelim te crveno.
Miris se ovih dana jasno poostrava,iako se nikako ne mozemo spojiti sa Univerzumom na pravi nacin,zbog cega palimo pachuli i jasmin,i citamo sudbine u peharima vina.Karte i dalje mirisu na izblijedjele sudbine i zamrznute snove.Sve u simbolici izgubljenog pjescanog sata,i opet nista.Jer,znas kako kazemo: Za sve sto jeste,a ipak nije.
Potrudicemo se da ovog puta zaobidjemo njihovu rigidnu oholost.Voljecemo sebe same,toliko dovoljno da nam niko nije neophodan.Ali necemo zaboraviti...vrijeme ce placanja kad-tad doci.Voljece svi da nas mole da se vratimo na ono kakvi smo bili prije.Znas,zapamti...onaj osjecaj koji si zamrznuo te veceri,moze biti opasan,a moze te povesti i do najvecih visina.Do nezamislivih misli,koje pretvaraju gvozdje u zlato,iako je to isto kao i sa samom cokoladom dok se topi,zajedno sa cimetom i ljutom paprichicom,bademima i kremom-jedna nezamisliva alhemija.Jasnoca dodira,unistavanje smrti.Spoznao si da je smrt daleka,a opet jako nemoguca za nas.Dusa nas ne napusta tek tako,ali volis da si dio Velikog praska,sto nisi.Ti si nesto drugo,kao i ja.Jedan zadovoljan sistem,dovoljno jak da unisti sve ove ljude koji ti stoje na putu.
Zato i zapamti:
Pocinje sa igracima...ko zna gdje ce se zavrsiti.
Ako je zaista on uradio ono o cemu smo razmisljali prethodne veceri,onda mu se i trebas suprotstaviti.Sjeti se svu snagu Mjeseca i Sunca nosis u sebi,dovoljno jaku da spozna samog boga,kojeg Covjek u Zelenom vec odavno ne pominje,jer je mrtav.Ili bar povrijedjen,pritajen na sigurnom mjestu dok se ne oporavi.Nikako se ne zavrsava ovdje,i to trebas znati.Ucili smo da nikome nismo bili duzni za sve ove godine,pa se nekako i sam splet dogadjaja razvija u pravcu,miroljubive osvete.Krici samotnjaka su tezi od krvi.Isto kao na platnu...crveno,zelim te crveno.
Miris se ovih dana jasno poostrava,iako se nikako ne mozemo spojiti sa Univerzumom na pravi nacin,zbog cega palimo pachuli i jasmin,i citamo sudbine u peharima vina.Karte i dalje mirisu na izblijedjele sudbine i zamrznute snove.Sve u simbolici izgubljenog pjescanog sata,i opet nista.Jer,znas kako kazemo: Za sve sto jeste,a ipak nije.
Potrudicemo se da ovog puta zaobidjemo njihovu rigidnu oholost.Voljecemo sebe same,toliko dovoljno da nam niko nije neophodan.Ali necemo zaboraviti...vrijeme ce placanja kad-tad doci.Voljece svi da nas mole da se vratimo na ono kakvi smo bili prije.Znas,zapamti...onaj osjecaj koji si zamrznuo te veceri,moze biti opasan,a moze te povesti i do najvecih visina.Do nezamislivih misli,koje pretvaraju gvozdje u zlato,iako je to isto kao i sa samom cokoladom dok se topi,zajedno sa cimetom i ljutom paprichicom,bademima i kremom-jedna nezamisliva alhemija.Jasnoca dodira,unistavanje smrti.Spoznao si da je smrt daleka,a opet jako nemoguca za nas.Dusa nas ne napusta tek tako,ali volis da si dio Velikog praska,sto nisi.Ti si nesto drugo,kao i ja.Jedan zadovoljan sistem,dovoljno jak da unisti sve ove ljude koji ti stoje na putu.
Zato i zapamti:
Pocinje sa igracima...ko zna gdje ce se zavrsiti.
Коментари
Постави коментар