Prolongiranje pritvora kao praksa crnogorskih sudova u nemogucnosti rjesavanja i rasvjetljenja krivicnih djela


Pritvor u krivicnom procesnom pravu predstavlja poseban vid lišavanje slobode lica za koje se osnovano sumnja da je izvrsilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret,prema tome na pritvor se gleda kao na preventivnu mjeru obezbjedjenja.[1] Pritvor u literaturi zauzima takodje razlicite termine kao što su:istražni zatvor,preventivni zatvor,preventivno lišavanje slobode itd.[2] Kao takav,pritvor je takodje faza u predkrivičnom postupku,koja je fakultativnog karaktera;dakle,nije nuzno odrediti pritvor ukoliko ne postoje zakonom ispunjeni uslovi za odredjivanje istog.
U crnogorskom krivičnom zakonodavstvu,kao I u praksi samih sudova,nailazimo na niz krivičnih postupaka,kojima su prethodili dugi periodi istražnog postupka u cilju pribavljanja dokaza za sastavljanje pravovaljane optužnice kao I iznošenja relevantnih materijalnih dokaza na glavnom pretresu.Postavlja se pitanje: Da li je nužna prolongacija pritvora od strane sudova?Ovo pitanje za sobom povlači niz kontroverzi,kao I mišljenja pravnika.Sa jedne strane,ukoliko nailazimo na slučaj koji ima sve elemente krivičnog djela,pritom I dokaze za izvršeno krivično djelo,zbog čega je odugovlačenje pritvora kao mjere za preventivno lišavanje slobode neophodno?Podizanje neposredne optužnice od strane državnog tužioca u ovakvim slučajevima predstavlja sasvim izvjestan način obezbjedjenja pravičnosti I izbjegavanja odugovlačenja krivičnog postupka.Ipak,u nasoj sudskoj praksi nailazimo na jedna sasvim drugačija,donekle I apsurdna rješenja.
Naime,ukoliko u obzir uzmemo broj nerasvijetljenih krivičnih stvari u našoj sudskoj praksi,potom I ažurnost sudova za rješavanje istih,onda nailazimo na jedan potpuni nesklad,kao I protivljenje osnovnim principima krivičnog postupka,kao sto je zabrana odugovlačenja krivičnog postupka.Gledano sa pravne strane,ovdje imamo jedan sasvim neosnovan odnos pravde naših sudova,koji ne vode računa prevashodno o realizaciji krivičnih propisa sa jedne strane I maksimalno narušavanje ljudskih prava I sloboda sa druge.Da li je opravdano odugovlačiti predkrivični postupak,ako za zakazivanje glavnog pretresa ne postoji apsolutno nikakav razlog za ostvarenje?I možemo li se složiti sa tim da je bolje držati optuženo lice u pritvoru,što duže,kako bi politička sfera naseg djelovanja bila zadovoljena?


Pritvor se moze odredti samo iz razloga navedenih u Zakoniku o krivičnom postupku,a to su:
1)ako se lice krije,a ne moze se utvrditi njegov identitet ili ako postoje druge bojazni za bjekstvo okrivljenog
2)postoji bojazan da ce lice uništiti,sakriti,falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog djela ili da će ometati postupak uticanjem na svjedoke,saučesnike ili prikrivače
3)postoje okolnosti koje ukazuju da će ponoviti krivično djelo ili dovršiti pokušano krivično djelo ili da će uciniti krivično djelo kojim prijeti
4)ako je u pitanju krivično djelo za koje se moze izreći kazna zatvora od deset godina I teža,a čije bi puštanje okrivljenog lica,dovelo do ozbiljnog narušavanja javnog reda I mira
5)ukoliko lice izbjegava da dodje na glavni pretres,a uredno je pozvano svakog puta[3]
Vidimo,da postoje taksativno nabrojani razlozi,I da svaka okolnost koja prevazilazi ove razloge treba biti pravičan osnov za puštanje okrivljenog lica dok se ne dokaže njegova krivica.
Ono što možemo reći da ide u prilog okrivljenom,I da je još jedan razlog za ne držanje u pritvoru,jeste sama pretpostavka nevinosti okrivljenog.To podrazumijeva,da se ipak uz postojanje osnovane sumnje da je odredjeno lice izvršilo krivično djelo,ne može sa sigurnošću tvrditi to do okončanja krivičnog postupka.Odavde proizilazi još jedan propust naših sudova; postupci u crngorskim sudovima traju u prosjeku od deset do dvanaest godina-imamo jedan nerazradjen sistem vodjenja krivičnog postupka,a kao nešto što znatno utiče(izmedju ostalog) na to jeste produžavanje pritvora.Opet se da primijetiti jedno krajnje kršenje načela procesne ekonomije,gdje je zadatak suda da u najkraćem roku riješi krivičnu stvar.Ukoliko sud ne raspolaže sa adekvatnim dokazima,lice koje je okrivljeno,treba biti pušteno iz pritvora,uz,ukoliko nalaže situacija,odredjene mjere bezbjednosti.
Posebnu pažnju treba obratiti na period od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude-naime,dozvoljeno je kako stoji u Zakoniku o krivičnom postupku,držati okrivljeno lice jos tri godine od dana stupanja optužnice na snagu do donošenja prvostpene presude u pritvoru.Iako ne znamo koji je standard odredjivanja pritvorske mjere na tri godine,ona se umnogome u našoj praksi upotrebljava.Okrivljeno lice će u svakom slučaju biti u privoru.U našoj sudskoj praksi,pritvor je nezamjenljiv.
U posljednje vrijeme u Crnoj Gori dešavala su se brutalna ubistva,pogotovo maloljetnih lica ,kao i ubistava iz niskih pobuda.Jedan od takvih ubistava jeste slučaj koji se dogodio na prigradskom naselju Podgorice,Starom aerodromu,gdje je punoljetni muškarac,u dvadesetim godinama,počinio ubistvo i lišio zivota petnaestogodišnju djevojčicu,klasifikovanu kao mladjeg maloljetnika.
Nakon lišenja slobode istog,licu je odredjen pritvor,a postupak još nije pokrenut,iako,ponavljam,postoje dokazi da je lice počinilo krivično djelo i ne postoji nikakav razlog za dalje odlaganje.Takodje znamo,da se može podići i neposredna optužnica koja preskače prethodni postupak cjelokupnog krivičnog postupka i ex lege prelazi na fazu glavnog pretresa,sto bi veoma poboljšalo našu sudsku praksu,kao i procesnu ekonomiju.Isto tako,moralna satisfakcija porodice djevojčice lišene života bi bila ispunjena.Ali,on se i dalje drži u pritvoru.
Kako ne bih nabrajao slučajeve,složićemo se da postoji nelogičan ,,iusta causa’’ za držanje pojedinih lica u pritvor.
Ono što posebno zauzima pažnju našeg krivičnog zakonodavstva jesu krivična djela organizovanog kriminala i korupcije.
Naime,nedavno su u našoj zemlji vodjeni pregovori o ulasku u EU,što bi značilo automatski napredak naše zemlje(isključivo po mišljenju političke vladajuće scene u Crnoj Gori).Jedan od uslova za ulazak u EU jeste ispunjavanje poglavlja koja se konkretno tiču korupcije i mita,što je u našoj zemlji izazvalo veliko negodovanje,jer vidite,ne možemo se ponašati kao da smo razvijeni od početka postojanja Crne Gore kao države.Za takvu vrstu istrebljenja potrebno je vrijeme i upoznavanje našeg društva sa represivnim mjerama koje nosi korupcija i mito.O čemu se zapravo radi?
U Crnoj Gori se sankcioniše kaznom zatvora od dvije  do dvanaest godina lice koje je u okviru svog službenog radnog mjesta zahtijevalo novac,poklon ili kakvu drugu nagradu da izvrši službenu radnju koju je inače bio dužan da izvrši,odnosno lice koje zahtijeva poklon,novac ili kakvu drugu nagradu vrijednosti preko pedeset eura,da izvrši radnju koju inače ne bi smio izvršiti.Parafrazirani dio krivičnog materijalnog prava(Krivični zakonik),govori nam da je sankcija za pasivno podmićivanje znatno pooštrena?Zašto?Zbog EU.Ipak,mislim da smo trebali sami uvidjeti probleme u našoj zemlji i ne dozvoliti da nas na to podstakne EU.
Svakako da podrazumijevam odredjivanje pritvora i za ova krivična djela,pogotovo organizovanog kriminala.
Kao najčešći razlog,vijeće Višeg suda odredjuje pritvor licima koja se terete za krivična djela organizovanog kriminala i korupcije,uzima to da će lice uticati na svjedoke i da će ponovo izvršiti krivično djelo.U trenutku prvog odredjivanja pritvota,nakon četrdesetosmočasovnog,to i jesu pravovaljani osnovi i imaju poklapanje sa de facto stanjem.Ipak,kada se istraga okonča,šta postaje razlog za odredjiavanje pritvora?Bojazan da će ponovo izvršiti krivično djelo je nemoguće,a obrazložiću zašto:
Naime,u radnom zakonodavstvu Crne Gore,kako Zakonom o radu,tako i Zakonom o državnim službenicima i namještenicima  propisano je da se protiv lica koja su izvršila krivično djelo sa elementima korupcije,dolazi do suspenzije i pokretanja disciplinskog postupka.Dakle,lica nece moći da izvrše krivično djelo,jer neće biti na radnom mjestu.[4]
Dalje,kao razlog navodi se i taj,da se ne bi uticalo na svjedoke.Znamo da okončanjem istrage,okončalo se i samo ispitivanje svjedoka,stoga nema bojazni da će okrivljeni uticati na svjedoke,jer su njihove izjave uzete i unijete u zapisnik.
Iz svega priloženog,smatram da je praksa naših sudova usmjerena prevashodno na rješavanje krivične stvari ali pogrešnim putem,obzirom na načelo ekomičnosti krivičnog postupka.Shodno tome načelu moraju se sa jedne strane sprovesti sve potrebne faze i na najpravilniji način utvrditi sve činjenice u krivičnom postupku,a sa druge strane da se obezbijedi zaštita prava krivičnoprocesnih subjekata,što se znatno narušava prolongiranjem pritvora.
Protiv rješenja o odredjivanju pritvora i produženju pritvora dozvoljeno je uložiti žalbu kao redovni pravni lijek,medjutim naši sudovi i kada prestanu zakonski osnovi za odredjivanje pritvora i dalje odbijaju žalbe kao neosnovane,čime se krši jedno od medjunarodnih normi za djelotvornost pravnog lijeka.
Naime,u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda,u članu 13 je propisano:
,,Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na
delotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila
lica koja su postupala u službenom svojstvu.''[5]
Jer,u čemu vidimo djelotvornost redovnog pravnog lijeka,ako se uvijek odbija,a ne postoje zakonski razlozi za pritvor.
Obrazložio bih jos i aspekt običajnog i moralnog prava koji ovdje takodje igra veliku ulogu.Naime,narušavanjem nečije slobode,prikrivajući se iza zakona bez ikakvih jasnih razloga za odredjivanje istog,naše pravosudje uništava integritet porodice koje zapadaju u krizu oko egzistencijalnih i krucijalnih pitanja počev od čuvanja duha porodice i braka,do teških mentalnih i duševnih poremecaja koji se mogu pronaći u porodicama koje su iskusile ovaj problem.
Porodični zakon Crne Gore uzgaja porodičnu zajednicu i izdiže je na rang najviših načela jednog društva,što se kosi sa postupcima naših sudova.

Kao zaključak,naveo bih da je ovo tema koja iziskuje veliku debatu,ali koristeći prevashodno pravo na slobodu govora kao i sva ostala subjektivna gradjanska prava,smatram da se treba prije svega obratiti pažnja na pritvor,jasno ukazati našem pravosudju na greške koje se dešavaju prilikom odlučivanja o ovom institutu prinudnog nadzora,kao i na sve ostale uslove koji narušavaju moralni i ljudski integritet naših gradjana koji su iskusili ovu vrstu nepravde.


[1] Radulović D., Krivično procesno pravo, Podgorica, 2009., str.240-241
[2] Radulović D., Krivično procesno pravo, Podgorica, 2009., str.241
[3] Zakonik o krivičnom postupku, član 175 (,,Službeni list Crne Gore, broj 57/09 od 18.avgusta 2009. godine)
[4] Zakon o radu (,,Sl. list Crne Gore", br. 49/08 od 15.08.2008, 26/09 od 10.04.2009, 88/09 od 31.12.2009, 26/10 od 07.05.2010,
59/11 od 14.12.2011)
Zakon o državnim službenicima i namještenicima (,,Sl. List Crne Gore’’ 22.07.2011.)
[5] Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

Коментари

Популарни постови