Pismo mrtvog covjeka
Ucinilo mi se vise puta da ne pripadam pojedinim situacijama,jos manje narodnim masama.To je toliko jednostavno,mnogo jednostavnije nego kada znate da volite jednu osobu...ili mozda ono na sta mirise.Sve u svemu,razmisljajuci o tome,Mjesec je odavno napustio svoje prethodno sazvezdje,davajuci zivot novoj dusi i oblikujuci njenu egzistenciju.Razmisljajuci tako,more se uzburkalo i soba je poprimila druge boje.Boje otromboljenog leptira iz bajki i miris utucenog zrna kafe..a,ipak to je samo magija.
Nastaviti dalje u svemu je vrlo jednostavno.To je neka laicka alhemija koju posjeduje svako od nas.Padnemo,malo se isprljamo,shvatimo u cemu je spletka i idemo dalje.Ono sto smo usput izgubili pronalaze drugi koji se spotaknu na isto mjesto gdje smo mi pali.Razmisljajuci o nastavku,mi smo vec pali tu,ali i nismo pronasli ono sto smo ostavili iza.Svako od nas,barem jednom u zivotu,odrekao se necega sto mu je bilo vazno.Treba da znate da i najlosiji ljudi vole nesto i nekada se moraju odreci toga.Uzeti nam ono cemu se radujemo oznacava precutni rat.Moze se voditi precutno,a najcesce sa nama samima.To je bar jednostavno...kao kada pokusavamo oblikovati dim cigarete.Ili jos bolje-uhvatiti ga.
Sve nas igra vodi bejskrajno plavo i pokusava nam objasniti da je Ljubav zapravo jedini ultimatum koji ti zivot postavi,ukoliko zelis spoznati srecu.Drugacije,placa se jedan rijedak danak,danak u srcu,onako ispijeno,boje zida ili mirisa kuvanih visnji sa prstohvatom karanfilica.Naizgled mirisno,nadasve kiselo.
Sada se treba posvetiti nekim novim ljudima,situacijama koje mislimo da smo vec prosli,a svaka je nova za sebe.Kada odlucimo zaljubiti se ponovo,pomislimo da nam je tesko prolaziti kroz iste faze kroz koje smo prolazili proslog puta.Svakim novim zaljubljivanjem govorimo sve manje o sebi.Na kraju,duse se spoznaju cutanjem.Pronaci pravu Ljubav znaci zaustaviti se ispred nekog,znajuci da je nijemi miris pomorandzi i cimeta,donio taj dogadjaj i da mu se treba prepustiti.Kada nekom ne morate reci previse,a on vas razumije,znaci da mu trebate ispricati ono sto godinama nikom niste.Ili mozda,nikada nikom.Samo tada cemo ponovo Voljeti.Iz krajnosti u krajnost,iz pepela u pepeo,carolije u magiju,cokolade u tecnost.Kazem vam,laicka magija.
Primio sam pismo mtvog covjeka.Naizgled morbidno,nego su stvari tako postavljene.Sasvim lijepo ispisano pismo,na dvije bijele hartije,crnom olovkom,slovima blago iskrivljenim.Podmukli sjeverac koji nosi podgoricke rasute duse,zaista umije procijeniti kome lete nepoznata pisma.Kaze,jos uvijek nije zadovoljan....idi dobri vjetre,idi blagi vjetre...idi dobri vjetre,moja dragana me zove...ali uzalud,naumio je svoje i ne moze se umilostiti.Sjecam se prica kada sam bio mali.Ljudi su pricali o razlikama.Meni uvijek nevaznim...vjerskim,nacionalnim.Iako mi tada nije bilo jasno,Covjek u Zelenom je bio izuzetno prisutan.Sirio je svoju moc kroz miris starih papira iz svetih knjiga.Ljudi su ga slusali.Lazni prork.Ili mozda svemoguci Neptun.Vjerovali su mu,pa sam i sam bio ujeden,ali se nisam dao.Miris koji je njegov ograc nosio,podsjecao je na ugasene svijece i stapice mirisa sandalovine.Vjera nas je sacinila.Vjera ce nas i ubiti.
Mrtvac je neko iz prostora odakle se javljaju duse i imaju svoj vid komunikacije.Ne bih shvatio njegovu poruku kao zlonamjernu.Ima onih koji bi to pismo spalili ili u krajnju ruku porugali se.Ipak ne.Sama slova mirisu na vreli pijesak i more,pa i samim tim obecava.Pismo me je podsjetilo na sve nase silne padove.One koje smo prezivjeli i one koji nam slijede.On je ono lice koje je ustalo i nastavilo dalje.Zeli se naci medju nama.I opet zeli zivjeti.
Trazi svoje izgubljene stvari nazad.
Nastaviti dalje u svemu je vrlo jednostavno.To je neka laicka alhemija koju posjeduje svako od nas.Padnemo,malo se isprljamo,shvatimo u cemu je spletka i idemo dalje.Ono sto smo usput izgubili pronalaze drugi koji se spotaknu na isto mjesto gdje smo mi pali.Razmisljajuci o nastavku,mi smo vec pali tu,ali i nismo pronasli ono sto smo ostavili iza.Svako od nas,barem jednom u zivotu,odrekao se necega sto mu je bilo vazno.Treba da znate da i najlosiji ljudi vole nesto i nekada se moraju odreci toga.Uzeti nam ono cemu se radujemo oznacava precutni rat.Moze se voditi precutno,a najcesce sa nama samima.To je bar jednostavno...kao kada pokusavamo oblikovati dim cigarete.Ili jos bolje-uhvatiti ga.
Sve nas igra vodi bejskrajno plavo i pokusava nam objasniti da je Ljubav zapravo jedini ultimatum koji ti zivot postavi,ukoliko zelis spoznati srecu.Drugacije,placa se jedan rijedak danak,danak u srcu,onako ispijeno,boje zida ili mirisa kuvanih visnji sa prstohvatom karanfilica.Naizgled mirisno,nadasve kiselo.
Sada se treba posvetiti nekim novim ljudima,situacijama koje mislimo da smo vec prosli,a svaka je nova za sebe.Kada odlucimo zaljubiti se ponovo,pomislimo da nam je tesko prolaziti kroz iste faze kroz koje smo prolazili proslog puta.Svakim novim zaljubljivanjem govorimo sve manje o sebi.Na kraju,duse se spoznaju cutanjem.Pronaci pravu Ljubav znaci zaustaviti se ispred nekog,znajuci da je nijemi miris pomorandzi i cimeta,donio taj dogadjaj i da mu se treba prepustiti.Kada nekom ne morate reci previse,a on vas razumije,znaci da mu trebate ispricati ono sto godinama nikom niste.Ili mozda,nikada nikom.Samo tada cemo ponovo Voljeti.Iz krajnosti u krajnost,iz pepela u pepeo,carolije u magiju,cokolade u tecnost.Kazem vam,laicka magija.
Primio sam pismo mtvog covjeka.Naizgled morbidno,nego su stvari tako postavljene.Sasvim lijepo ispisano pismo,na dvije bijele hartije,crnom olovkom,slovima blago iskrivljenim.Podmukli sjeverac koji nosi podgoricke rasute duse,zaista umije procijeniti kome lete nepoznata pisma.Kaze,jos uvijek nije zadovoljan....idi dobri vjetre,idi blagi vjetre...idi dobri vjetre,moja dragana me zove...ali uzalud,naumio je svoje i ne moze se umilostiti.Sjecam se prica kada sam bio mali.Ljudi su pricali o razlikama.Meni uvijek nevaznim...vjerskim,nacionalnim.Iako mi tada nije bilo jasno,Covjek u Zelenom je bio izuzetno prisutan.Sirio je svoju moc kroz miris starih papira iz svetih knjiga.Ljudi su ga slusali.Lazni prork.Ili mozda svemoguci Neptun.Vjerovali su mu,pa sam i sam bio ujeden,ali se nisam dao.Miris koji je njegov ograc nosio,podsjecao je na ugasene svijece i stapice mirisa sandalovine.Vjera nas je sacinila.Vjera ce nas i ubiti.
Mrtvac je neko iz prostora odakle se javljaju duse i imaju svoj vid komunikacije.Ne bih shvatio njegovu poruku kao zlonamjernu.Ima onih koji bi to pismo spalili ili u krajnju ruku porugali se.Ipak ne.Sama slova mirisu na vreli pijesak i more,pa i samim tim obecava.Pismo me je podsjetilo na sve nase silne padove.One koje smo prezivjeli i one koji nam slijede.On je ono lice koje je ustalo i nastavilo dalje.Zeli se naci medju nama.I opet zeli zivjeti.
Trazi svoje izgubljene stvari nazad.
Коментари
Постави коментар