Za dane ispred

Vazduh je prvih dana 2013.godine mirisao na benzin,ispucale konfete i palacinke prelivene cokoladnom glazurom koje se dijele na vasarima.Vjetar je nemilo nanosio tudje sudbine,igrajuci se sa smijehom i radoscu kao igrackom koja brzo dosadi.Pustio nas je da mirisemo na srecu,sada ce biti mnogo ostriji nego ranije.Covjek u Zelenom spava.Ranjiviji,vise nego ikad.Kandila iz kojih se pruzaju obrisi zvjezdanih simbola ga odrzavaju u zivotu,jer se on i dalje neumorno moli.To ga i odrzava u zivotu.Njegov bog i andjeli.Molitve iz iscrtanih stranica Kur'ana,koje obecavaju Tvorcev blagoslov nakon ovozemaljskog zivota.Jezite li se pri pomisli da vam knjiga moze obecati nesto tako?Kao trnci raznih muva koje napadaju bez ikakvog razloga.E,to je taj bog.On vam obecava...koliko ispunjava,znaju samo onaj koji se moli i onaj koji ispunjava molitvu.Kao jedan prost obligacioni ugovor,potpisan sapatom duse.

Ispucala Podgorica je mojim dolaskom opet zamirisala na njezne jasmine i izgubljene ljubavi.Kada se nadjete u klupku podgoricke vreline rjeci,onda ste duboko u.Pokusate li izaci van,spalice vas na lomaci.Svi oni koji zive tu,a cije sudbine nose vlastito prokletstvo koje datira jos iz perioda drevnih predaka.

Covjek u Zelenom se nece jos uvijek buditi.Nekako je sami pocetak ove godine nagovijestio njegovo mirovanje.Koliko dugo,niko ne zna...Do tada,cokoladna para ce procitati dogadjaj.