Trazim oprost od tebe

Jarabi! Zar je sve sto sam znao, stavljeno pod znakom pitanja? Jesu li svjedoci mojih argumenata samo neiskusne egoisticne pobude? Kako da se mirim sa tim da je sve crno ili bijelo... a da ne postoji nista izmedju? Trebam da preispitam odluke koje su davno donijete, a da ne poludim, i donesem one nove koje su jos teze od onih od ranije, a da se ne bojim da cu se opet naci u ovoj situaciji. Jarabi! Cuvaj me...

Molim li se ovog puta nekim davno zaboravljenim silama i prihvatam njihovo prisustvo dok se oprastam sa vec postojecim dusama na ovom dunjaluku? Sve je drugacije, jer je krug razbijen i kutije su otvorile nove emocije, sjecanja i dozivljaje. Isti ljudi pokazuju drugacija lica, ili su oduvijek bili takvi, a ja ih pravio svojim mislima drugacijim? Kako da se postavim i da volim kad je svaki korak naprijed rizican, zavijen nekim cudnim formulama i simbolima? Bojim se za dalje. I za ono juce, jer je podmuklo stize, svakim danom je sve blize...