Basma

Na papirnom dijelu tvoje duse, zapisano izmedju redova... limunovim sokom, sifrom, zaboravljeno kroz minula vremena i ona ispred, da mozda nekad, jednom negdje, iznad oblaka, ponovo uspijes da me volis... 

A tvoja sjena igra na zidu u obliku mojih strasti, zapaljena tvojim mirisima, od sna pa ponovo u zivot.

Da se spotaknem i pokorim, da volim i ubijem... i opet me ne bi sanjala.

Jarabi! Ej, volim li toliko sebe ili kroz tvoje tanke prste koji mirisu na kakao samo tvoje lice,

mrzim li ja to sve sto stvorim, jer ga ti ne priznajes. I sve je opet nevazno.

Zaledi se, vjestice, odlazi! Kroz tvoje bajalice se cuju bozje zapovjedi, jer ti i Njega kontrolises i Tvoj je rob.

Cemu se nadas, cemu tezis ako pakao postaje premali za tebe i mene? 

Jednom se prospu zelje kao staklaste snale, iste one kojima me bodes u srce, svakom pokupljenom vlasi kose,

a kada se to desi, zaostajem za vremenom, za mene si opet ti oltar.

Pepeo da sakrije da te volim. Bajalica da te vratim. Cimet za prorocke snove... i sve sto jeste, a nece biti.

D.M.