Večernja

I počinje sa igračima...

Na određenoj temperaturi zagriješ mlijeko. Dodaš djelove crne čokolade i malo cimeta. Na razrijeđenoj pari koja se diže, polako naslućuješ slike. Ništa specijalno. Toplo podne u kući. Majku sa kosom podignutom u zamršenu punđu i očev smijeh sa druge strane vrata. Ovo je prošlost. Promiješaš čokoladu i ideš dalje. Para postaje za nijansu gušća, ali ne i dovoljna da se u njoj vide slike budućnosti. U novoj magli vidiš sebe sada. Za kancelarijskim stolom. U ustima je pomiješan ukus kafe i cigarete i knedle koju teško gutaš. Nije klasičan strah, ali jeste bojazan od onoga što će možda biti. Nedavna prošlost. Ili možda sadašnjost. I sjećaš se Čovjeka u Zelenom. Istog koji te progoni svojim Allahu Akbar na vrhu velikog minareta. Ali isto nije moguće... Čovjek i ja smo zakopali ratne sjekire i krenuli dalje. Njegove molitve su sada i moja pomoć. Pomiješaš čokoladu i krećeš dalje. Gustina čokoladne pare se pojačala, pa se može vidjeti polako obris kreveta. Niko ne leži u krevetu. Cimet prolazi kroz nozdrve, pa oči počinju da suze. Na slici je i dalje krevet. Nije mi poznato mjesto. Miriše na ustajali med i drobljene bademe. I sve što jeste, a ipak nije. Na sok od pomorandže i metalni oluk prozora, potopljen kišom i sapunicom. A opet, u krevetu nema nikog. Dolazi prvo nepoznati čovjek i sjeda na krevet. Za njim dolazi i žena i dvoje djece. Po svemu sudeći, srećni su. Dječak je plav. Novčić za kaput, Nu-Nu... i onda opet slika prošlosti. Ali ovo nije otac i ovo nije majka... miješam čokoladu, ali ona postaje gušća i uskoro se mora skinuti sa šporeta. U dobijenoj slici ocrtavam se opet ja. Stariji. Za istim kancelarijskim stolom i sve je opet isto. Paralelno sa tim je i slika u kući. Svi su opet tu. Otac se smije, ovog puta i gleda u majku. Ona mu uzvraća i drži vidovdanske galete u ruci. Mirišu na pelin. I svježe jagode. Djeluju srećni. Na vratima kuće je Čovjek u Zelenom. Ali ga niko ne vidi. Pored njega sam ja. Na pragu. Oboje podižemo ruke ka nebu i u isti glas se molimo. Bismillah- i - rahman- i - rahim. Zvona sa susjedne crkve i dalje zvone. Pozivaju na igru... na festival plodnosti. Novčić za kaput... novčić za kaput, Nu-nu. Slika se gubi, a čokolada dobija potrebnu gustinu. Skidam je sa šporeta.

Počinje sa igračima... ko zna kako će se završiti.