,,Osveta je moja,ja cu je i vratiti.''

Nalazimo se uvijek u beskrajnom plavom...i onda opet tajna.

Ako smo sacinjeni da se medjusobno poznajemo,onda postavljam pitanje:U cemu je smisao?
Znate da prije nego sto se rodimo,svaka dusa odredi koga ce upoznati tokom zivota,cime ce se baviti,koga ce ljubiti...ko ce je prevariti,za kim ce plakati...Sve sa razlogom da bi upoznale zivot,stekle iskustvo,prizivajuci mirise slane vode i poprskane ruze svjezom rosom...
A onda se nikako krug zatvara.Necije duse i dalje lutaju.Potrebni vodici se gube.Pritisak.Neki novi dani...sve ispred i ono iza.
Radost je dosta relativna.Sama po sebi ona nas moze natjerati da se cesto prepustimo maksimalno zivotu,voleci same sebe i sve oko nas.Ako je radost relativna,onda su zelje puste,izmedju dva dana,noci i svijetla.
Volimo sebe onoliko koliko nas drugi vole,ili mozda niko od nas nije svjestan toga.Mehanizmi koji nas brane cine da se plasimo sebe,greska...cutanje.Osjecanje.Mozda,nekad.

Kao kada vam iscupaju veliki dio organa.Takav osjecaj.Praznine.Uvijek nesto fali.
Moj trenutni fokus je opterecen losim vidom pravde,culima nekih ljudi koji ne razumiju...ne vide,ne cuju,ne sanjaju...a ipak su tu.Ponekad nam je prividno nesto dato,ali se dublji smisao ne nalazi.Sve je u moci nas samih.Odnosno onog koliko smo spremni da idemo dalje...Jer,imate mogucnost da vasoj dusi pruzite mnogo vise.Ona je nosilac svega.
Takvi ljudi zive...i dalje su voljeni od slicnih,unistavaju zivote,cupaju djelove tijela,ubijaju duse.
Sve je ovo nekaznjivo rasulo koje se prostire...tiho,ali sigurno.Bezobzirno se dice svojim pozicijama,funkcijama i svemu onom sto mogu.Sve to neko  drugi posmatra,ipak kada placemo ,to je uvijek zbog nekog...necega,koje je prouzrokovao neko...i tako se krug zatvara,tako sto suza kane po posljednji put i nebo vristi.
Suze nepravde.Nekad zasluzene,nekad ne zasluzene.Ne zele da sebi priznaju da grijese,da ce uvijek uraditi neko nesto zbog cega ce oni ispastati.Emotivna amputiranost.Nepostojanje osjecaja.Voljeti-apsurd,onako sebicno se krecu...i tako stalno.I tako me odnose.Nesigurnost.

Znate da je Demetri oduzeta Persefona,zbog koje je plakala mnogo i mnogo,dok se Zevs nije smilovao i oslobodio je.Suze djeteta za majkom i majke za djetetom kriste do vrha.Slane su i peku onda kada se najmanje nadaju.

,,Osveta je moja,ja cu je i vratiti.''




Коментари

Популарни постови