Proljećne priče: Junski grijeh

 go good wind go sweet wind

biljčice, po bogu sestrice

Prvo, zagriješ malo vode u manju posudu za kuvanje. Na nju položiš veći sud i u 2 dcl svježeg mlijeka istopiš 200 g tamne čokolade sa 70 % kakaa. Kućna alhemija pretvaranja čokoladne pare u slike. Ne bilo kakve slike. Slike o slomljenom srcu. Priče o beduinima koji su obećali raj. I o Milosrdnicama koje sve što su dale, na kraju su uzele. Prstohvat čili paprike. I cimeta. Za snove u boji. Pa onda opet miješanje. Slike postaju poznate. Govore o ličnim tragovima želja, sopstvenim Magičnim frulašem koji je otjerao vjetar. Ali ga je ipak na kraju vratio, jer nisi ispunio obećanje. Još jednom mora da se miješa. Čokolada postaje gušća. Slike su sada jasnije, ali i para počinje da šišti. Podmukli autan. Bijeli vjetar. I obećana ljubav. Udar u prozor. I odlazak. Koferi. Dolazak. Koferi. Odlazak. Još samo jedno miješanje. Ovog puta nešto malo drugačije. Neko je drugi u istoj sobi. Zli patulak je ispunio obećanje, ali samo ako pogodiš njegovo ime. Temperatura je dostigla svoj maksimum, gustina je prava. Još samo jedno... i ovog puta slomljeno srce. Opet. Raste rizik od uništenja i zagorijevanja. Ipak... kao parče iverice; trun i igla i odsjaj... neko drugi, nepoznat. Bijeg od Čovjeka u Zelenom u tuđe ruke, ovog puta sigurnije. Skloniti sa vatre. Sipati u šolje i poslužiti sa cimetom, drobljenim bademima i bijelim kremom.