Jesenje priče: Krug

A ring of salt will protect you

Jeftina magija. Možda ne ona koja dolazi spontano. Kada vam se neko približi i čije prisustvo izaziva lupanje srca i ubrzano disanje. Ili poljubac. Prelaz tuđe ključne kosti preko vaših grudi. Blagi povjetarac. Tuđa misao koja se preslikava u vašem umu. Ili možda nešto najneoriginalnije kao volim te. Prekid onda kada smo mislili da je najljepše. Ili možda smrt. 

Bili su to dani kada niko od nas nije imao potrebu da radi bilo šta. Bili smo fokusirani samo na ideju da će se uskoro svakom od nas ostvariti želje koje su, činilo nam se, stare koliko i mi. A imali smo malo godina. Sada, poslije toliko godina porušenih iluzija to mogu da kažem. Da želja ima jedinu misiju od trenutka kada postane misao: da doživi ostvarenje. 

Kretali smo se u grupama. Bilo je jako neobično vidjeti dvije djevojke i dva momka da se kreću zajedno svuda. Između toga da budemo uobičajeni ljudi iz društva, koji su se posvetili svom poslu, a neki već i porodici, odabrali smo da se igrama sa sjenkama čim padne noć. Na jedan jako neuobičajen način, podmukli sjever je okupio četvoro ljudi, tačno četvoro koliko je i strana svijeta: sjever, jug, istok i zapad. 

Bijela je za sjever

Plava je za jug

Žuta je za istok

Crna je za zapad

Tjeranje i vezivanje, rekao bi Zapad. Taman onda kada smo pomislili da su ovo ipak samo večernje uloge, polako smo se pretvarali u neobični kvartet koji je umio da pokrene stvari. Jug da donese kušu onda kada je bila žedna, Sjever da uspavankom pozove vjetar, i to ne bilo koji, već onaj zbog kojeg mačke ciče, a ljudi postaju uzbuđeni, Istok da probudi mrtve, ukoliko je bilo potrebno, a Zapad da sve što ne valja otjera ili veže. Ali zauvijek. 

Ja sam bio Sjever. Vjerovatno me je i pripala nezahvalna uloga da o tome i pišem toliko godina poslije, ali ovo nije bio jedini zapis o našim večernjim igrama. One su trajale mnogo godina. Na početku je to bilo samo igranje u ljetnjim noćima. Nakon toga je došla jesen

i stvari su počele da se dešavaju.

Samo tri želje dok vjetar duva.

Iako je broj bio četiri. U početku nismo bili sigurni zašto je poruka glasila na tri. Te večeri smo saznali da je samo jedan mogao da bude u službi drugih. To sam, ipak, morao biti ja. 

Okupili smo se u maloj kapeli koja se nalazila na kraju grada, kod zpuštenog groblja. Na ulazu u kapelu pisalo je velikim slovima RUZMARIN ZA SJEĆANJE. Niko od nas nije znao zbog čega, ali smo sa sobom uvijek nosili grančicu ruzmarina i polagali je na pragu kapele uz čašu vode, jer to će uostalom umilostiti duhove. 

Početak je uvijek isti: krug oivičen svijećama raznih boja. Za svakog od nas po jedna boja. Ovog puta, mene je opet pripala bijela. Okrenuli smo poglede prema sredini i Jug je bio taj koji je sve započeo. 

Iza naše kuće ima jezero

U njemu se kupaju tri patke

Idi dobri vjetre idi slatki vjetre

Idi dobri vjetre moja dragana me zove

Blagi povjetarac. Nasip mirisa koji se u početku čine da dolaze spolja, od okolnog opalog lišća, pogaženog pomiješanog sa mirisom kiše. Ali nije to. Bilo je tu i šafrana. Kardamoma. Prstohvat cimeta, za snove u boji. I so. 

Kraljev sin je otišao u lov

Sa svojim velikim sivim oružjem

Idi dobri vjetre idi slatki vjetre

Idi dobri vjetre moja dragana me zove 

A onda nešto nalik podmuklom vjetru. Ovo je bio taj trenutak. Zapad je pogledao u nas, a onda je prvi izvukao hartiju. Pogledao je u nečitko ispisan rukopis, zatvorio oči i promumlao svoju želju, a hartiju bacio između nas i ona je u istom trenu nestala. Znali smo da smo tu da bi se želje ostvarile u trenutku kada ih poklonimo vjetru koji je kovitlao u krugu. Ipak, vjetar je želio nešto drugo. Zapad je počeo da se okreće oko sebe, a njegova želja za novcem je počela da ga pretvara u drvo. U drvo sa velikim, debelim korijenjem sve do trenutka kada ga vjetar nije iščupao i odnio daleko. 

Tako je zapadno mjesto u krugu nestalo zauvijek, a vjetar je našao jedna vrata za izlaz. 

Svojim velikim sivim pištoljem

Nišani crnu, pogodi bijelu

O, kraljev sine, ti si okrutan

Idi dobri vjetre idi slatki vjetre

Idi dobri vjetre moja dragana me zove 

Na red je došla Jug. Svoju hartiju je bojažljivo presavila i predala podivljalom vjetru. U trenutku se činilo da je dobila što je čekala. Okrenula se ka vratima kapele i tamo je stajao muškarac. Sjetila se da je možda iluzija, jer je on sebi uzeo život. Ali nije bilo važno. Jeftina magija. Kršeći prvo pravilo kruga, iskoračala je napolje i u tom trenutku se prosula u pjenu. 

Tako je južno mjesto u krugu nestalo zauvijek, a vjetar je našao još jedna vrata za izlaz. 

Ubio si moju bijelu patku

Ispod krila joj teče krv

A iz očiju dijamanti

Idi dobri vjetre idi slatki vjetre

Idi dobri vjetre moja dragana me zove 

Ostala je Istok. Okrenula se par puta prema meni, nesigurno izvukla papir i vratila u džep. Vjetar je počeo da divlja na sve izgubljene strane i među nama. Ovo je bila sada polovina kruga. Nadajući se da je odabralo dobro, bacila je papir i čvrsto zažmurila, iz nepoznatog razloga čekajući najgore. Ono što nije očekivala jeste da će potreba da pobijedi kao vladar u ovom svijetu odnijeti njenu slavu i pretvoriti je u sunce čiji sjaj je vjetar još jednom oduvao i nanio oblake. 

Tako je istočno mjesto u krugu nestalo zauvijek, a vjetar je našao još jedna vrata za izlaz. 

Počinje sa igračima. Na čelu kruga je Sjever. I nekoliko krošnji drveća među kojima povjetarac priča priču duhova. Ovog puta, nekom drugom. Papir koji sam ponio sa sobom bio je prazan. Predao sam ga i posljednji put poželio kraj.

izdaje

slomljenog srca

Ostalo je priča. Možda je na krajevima kruga na kojem su ostali stajali bilo najmanje soli. Ili najviše pohlepe. Jedino je bilo sigurno: naše želje su postale stvarnost.