Пређи на главни садржај

Постови

Истакнути

tišine

  u ovakvoj noći jedino što je sigurno je – vjetar. u bezbojnom svijetu koji mi se činio nedokučivim makar u ovakvom stanju uzeo sam boju svojih očiju   i pogledao malo bolje    nikako nije bilo mjesta za neke druge misli samo stari poziv za molitvu   bam bam bam   biće nam drago pjevati uz zvona ili uz zvuk starog tornja iz kojeg se pruža miris sandalovine na koju miriše podzemlje.    u prolazu sam sreo staricu bila je u košulji kratkih rukava i poklonio sam joj svoj džemper mirisala je na vidovdanske galete   šta je to što se dešava sa mojim mislima? gdje se kriju poruke koje žele da izađu napolje?   kad jutro dođe, pogledaćemo se u ogledalo ja i moje godine srama.  nije dovoljno ići daleko i voljeti   da li voljeti znači zaboraviti: kofere, stari put za Danilovgrad, Beograd, operacije, Budvu   Čovjeka u Zelenom?   napustiti po ko zna koji put pločnike, djetinjstvo, godine kojih se jadno držim koje me guše  i otići na mjesto koje miriše na cvijeće i more    mjesto gdje se ispunjavaju

Најновији постови

Priče: Spavaj, sestro, spavaj

Crna je za košmare, Gora je za snove u boji

Priče: U teretani postoje dva ormarića sa brojem osam

Priče: Portret usnulog grada

Priče: R. Burića

Priče: Prije nego mi poželiš dobro jutro, Efi

Priče: Mašina être

Poziv za molitvu